Piše: Boban Stojanović
Kada sam danas na reveru Dragoljuba Ackovića video bedž sa likom Šešelja, shvatio sam da je najveća žrtva aktuelne vlasti - vidovita Zorka!
Ona je svoj posao obavljala maksimalno korektno: ikone, beli luk, kaže šta kaže, sve to po određenoj tarifi, tvoja je volja ’oćeš ili nećeš da veruješ. Nit’ je Zorku plaćala država, nit’ je Zorka uzimala pare iz državne kase, nit’se Zorka bavila politkom.
Kada ste čuli da se Zorka petljala sa Evropskom unijom, nezavisnim Kosovom ili izručivanjem Mladića i Karadžića Hagu. I onda, jednu tako poštenu građanku, koja ti za tvoje rođene pare da ono što može da da – nade na kašičicu – uhapse. Skinu je sa tržišta. Izbace iz igre...
I, šta se popravilo u državi?
Ništa!
Sve je postalo mnogo, mnogo, ali baš mnogo gore!
Dakle, samo nemojte da se pozivamo na politčku korektnost i slobode izražavanja, udruživanja, mišljenja...
Mogu da čujem bilo čije mišljenje, ali to ne znači da ću se sa tim mišljenjem složiti, da ću klimati glavom i reći: Da, u pravu ste, ali znate...
Ne pada mi napamet.
I neki će reći: Ali, kao pripadnik manjine ti treba da...
Ma, i to mačku o rep.
Kako je to lepo govorila Odri Lord: Tvoje te ćutanje neće zaštiti!
Moram da priznam da me je pristupanje Dragoljuba Ackovića (potpredsednika Svetskog parlamenta Roma) Radikalnoj stranci veoma uznemirilo. I uvredilo!
Čvrsto verujem da će kroz nekoliko godina ovaj njegov čin biti sasvim adekvatan primer očajničkog poteza predstavnika jedne marginalizovane grupe da uđe u deo potencijalne vlasti, ušuška svoje dupe i ništa drugo ne radi.
Da se razumemo, uvek kada predstavnici manjina dobiju pozicije moći, veoma brzo zaboravljaju na ostatak populacije kojoj pripadaju. Moć, novac i pozicije su veoma privlačne stvari, njih poseduju pojedinci a ne kolektivi, prema tome, imam razloga da se plašim ovog Ackovićevog poteza.
Nedavno sam čitao neki izveštaj o položaju manjina na Kosovu – poražavajuće! O Romima niko ne brine: ni Srbi, ni Albanci, međunarodne snage najmanje.
Da je tako znam i sam: radio sam sa decom u izbegličkim kolektivima. Odeš tamo, sve Romi, niko ih neće, a još ih manje neko pita. Jedino gde su ih lokalna društva prihvatala bilo je nametanje odgovornosti za sva zla koja se tamo negde dešavaju: tuče, krađe, podmetanja...
Danas u Srbiji ima oo 60 hiljada raseljenih Roma sa Kosova.
Ko zna koliko hiljada iz svih prethodnih ratova.
Sam Acković je svojevremeno, u emisiji Katarza na B92, izjavio da je 100 000 Roma sa Kosova nestalo bez traga i glasa!
Rekao je i te čuvene rečenice o Šešelju i njegovoj zloupotrebi Roma.
Tokom svih tih ratova, agresija i razaranja, dok se Romski narod (van svog nomadskog duha već zbog bajoneta uperenog u potiljak), selio, Vojislav Šešelj, lik zaodenut tankom plastičnom folijom na reveru Dragoljuba Ackovića je izjavljivao:
I neka ne zaborave (Mađari) da nema većeg inata od srpskog i većeg prkosa od srpskog i da ćemo, ako treba, odgovarati oružjem. ( Borba , 3. maj 1992.)
Hrvate ne treba ubijati nožem nego zarđalom kašikom. ( Vojislav Šešelj u svojoj prvoj izbornoj kampanji 1991. u Rakovici)
Hrvati su truo narod. Još nisam sreo pristojnog Hrvata. ( 6. avgust 1991. u intervjuu za Der Spiegel)
Taj Acković kao da ne može da poveže da je mržnja politički obrazac a nešto što se, eto, tek tako desi pa može da se popravi. To je kao da sada Hitler može da kaže da mu je, ono, krivo zbog Holokausta, ponelo ga u trenutku....
Ja se samo bojim da taj obrazac mržnje, koji se sa ideologa Šešelja seli na druge generacije: Tomu, Vučića i tako dalje, usled nedostatka „materijala“ svoje neprijatelje ne pronađe baš u Romima. I to u onom trenutku kada se velika očekivanja Srba, kao većine ne ostvare, kada Srbi počnu da domaćinski, ali u velikim kolonama kucaju na vrata radikala.
I na sve to, danas se mlađani Aleksandar Vučić kaže kako je pitao romsku decu da li na licu Tome Nikolića vide da on razlikuje romsku decu od srpske?
Na ovo jedino mogu da pitam Ackovića, da li je video snimak kada ratko Mladić dečaku u Srebrenici, kroz žicu, daje čokoladu?
Jedino što kao pojedinac mogu, je da ne verujem da su svi Romi i sve Romkinje svim srcem uz Tomislava Nikolića.
A nisu, siguran sam.
Pre pisanja ovog bloga razgovarao sam sa mojoj drugaricom iz Vranja, Romkinjom, koja mi kao komentar na sve ovo reče: Čim diplomiram, selim se!
I to je deo koalicije Dragoljuba Ackovića i radikala, zar ne?
Boban Stojanović
www.queeriacentar.org