ja sam inače, ekstremno glupa
u prvim fazama zaljubljenosti.
glupa kao crna noć.
i volim tu svoju osobinu.
ona mi omogućava da žmurim pred očiglednim činjenicama.
da bojim svet u ružičasto, da onom tamo pripisujem
duhovitost (koja je inače tanušna, i obično na tuđ račun),
inteligenciju koja se pokaže kao snalažljivost,
i, nije mnogo bitno šta sve još, verujem da znate šta tu spada...
nemoguće da vam se nije nije desilo.
danas nije taj slučaj, nažalost. naime, nisam u prvoj fazi zaljubljenosti,
te pojave su u mene dosta retke.
a opet imam neki autov spejs & iterniti osećaj, nimalo prijatan.
izneću samo tri slučaja a bilo ih je više. samo danas.
1.primenjena morfologija
ja ne znam da li ovo zaista stoji u nekom udžbeniku
za šesti razred kao što se pronosi fejsbukom,
ali mene ne bi iznenadilo.
mizoginija je ovde toliko opšte mesto
da pre mislim da se niko ne bi štrapacirao da pravi ovakvu montažu
radi pukog zezanja.
2. trivijalizacija po sebi
lenard koen je dopisao stihove
legendarne pesme thousand kisses deep za potrebe
reklame za sony, i govori ih u reklami.
ovde može da se vidi reklama
da parafraziram majstora:
there is a crack in everything, thats how the money comes in.
3. nepojmljivo.
ovo je klip iz dnevnika rt vojvodina, od juče:
ne mogu da embedujem klip, pa vam evo linak
i to je sa fejsbuka, ljudi koji su gledali dnevnik su potvrdili da su to zaista videli.
ja nisam pametna.
tojest. nikada nisam ni bila.