"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Njutn ponajprije razmišljao kako je jabuka uopše došla gore."
Viktor Šauberger je bio jedan od onih umova čije ideje donose sasvim novi ugao gledanja ( i viđenja) naše slike svijeta.
Kao takve, one najčešće budu samo djelimično shvaćenje i realizovane u vremenu u kojem su nastale, a onda, u narednim decenijama, poprime nadnarvane dimenzije koje im obično pripišu mistikanti bez adekvatnog tehničkog znanja i upućenosti u prirodne nauke.
Otprilike, nešto slično kao i u Teslinom slučaju, sa kojim je inače Šauberger imao dosta sličnosti.
Rođen 1885. u porodici sa dugom šumarskom tradicijom, još kao dijete ostvaruje intezivnu povezanost sa prirodom. Bajke koje mu je njegova majka pričala o duhovima predaka koji obitavaju u šumskim potocima i koji će mu pomoći ako im se obrati, od malih nogu su u njemu označili tu "živu" tvar kao čuvara velike tajne.
Nakon završetka srednje šumarske škole, za razliku od ostale braće, odbija da ode na fakultet, već se opredjeljuje za ono za šta je očigledno bio izabran ... . Tako se, nakon povratka iz Prvog svjetskog rata, u kom biva i ranjen, zapošljava kao šumar u netaknutim šumama Gornje Austrije koje su bile vlasništvo princa Adolfa von Scahumburg-Lippea.
Sati, dani, godine provedeni u šumi, omogućili su mu da zahvaljujući svom daru brižljivog promatrača i intiutivnog opažanja, stekne uvid u neke, oficijelnoj nauci do tada još nepoznate prirodne pojave, upravo - učeći od prirode.
„Kapieren und kopieren", kapiraj i kopiraj, bio je njegov moto.
Šauberger je bio mnogo više od običnog sanjara. On je bio temeljit analitičar, lucidni zapažač, istraživač, izumitelj, inžinjer, filozof, radikalni holističar, pionir u formiranju ekoloških ideja i Geja hipoteze, ipak, najpoznatioji kao - čarobnjak voda.
U onom gdje su ostali vidjeli uobičajene, svakodnevne pojave, koje su prihvatali zdravozagotovo, Šauberger je video zanimljive fenomene, o čijoj neobičnosti ljudi još nisu ni stigli da promisle. ...
- Zašto izvor presuši kad se otkloni kamenje koje ga štiti od sunca.?
- Kako pastrmke miruju u strujama brzaka, ne tošrći energiju, kako pilivaju uzvodno i savlađuju slapove visoke i po trideset metara?
- Kako vodeni tokovi adaptiraju svoja "ležišta" tako da zauzmu najoptimalniji tok regulišući se prema temperaturnoj tački od + 4 stepena Celzijusove skale kao svojoj optimalnoj temperaturi?
Optimalnoj za šta ...
Raščlanujući mehanizme ovih pojava, Šauberger je otkrivao zakonitosti koji će u kasnijim vremenima postati postulati jedne mlade ... pa nazvao bih je - ezoterijske prirodno-istraživačke discipline, po imennu hidronika. Za upoznavanjem sa hidronikom najbolje bi bilo pogledati ruski naučno-popularni film VODA. Ta tema svakako zahtjeva jedan poseban blog ...
Proničući u tajnu vode, Šauberger je otkrivao njenu mehničku moć, ali i njene energetske, informatičke i biološke kapacitete, prepoznao je njene životne cikluse , otkrio, ne toplu, već - zrelu, živu, nezrelu i mrtvu vodu ...
Prvi veliki uspjeh na javnoj sceni, kao izumitelj-konstruktor, Šauberger postiže demonstracijom svog sistema za transport teških posječenih debala niz riječne tokove.
Analizirajući hiljade skica i crteža koje je uradio posmatrajući riječna vrtloženja, turbulencije kojim voda proširuje svoje korito i koriguje tok, način na koji pastrmaka koristi opstrujavanja koje se formiraju oko nenog tijela, posmatrajući jajolike kamene oblutke koji plutaju u potočnoj struji, došao je na ideju kako da iskoristi veliku nosivu moć, relativno male količine protočne vode (minimalna dubina je mogla biti 10 cm) u odgovarajućem režimu.
U potok koji je bio za to određen, Šauberger je pob'o drvene stubove koji su ograničavali područje transporta i usmjeravali tok balvana. Ipak proba, na dan prije zvanične demonstracije, nije bila uspješna. Kada se brana otvorila , debla nisu praktično ni mrdnula.
Legenda kaže da je zabrintom Šaubergeru, dok je šetao šumom dumajući o problemu, jedna zmija strknule pred noge i skliznuvši u potok zaplivala na drugu stranu. Gledajući je kako vijugavo odmiče po površini vode, Šraubergeru su se otvorile oči ...
Istog trene je pohitao da podijeli uputstva svojim pomoćnicima kako da na određenim mjestima u korito potoka postave bakarne lijevke koji će dodatti to bočno gibanje vode
Demonstracija je doživjela pun uspjeh. Otada započine njegova slava kao konstruktora i inovatora. Rado su ga u to vrijeme slušali svuda u Evropi.
A u čemu je zapravo bio štos ?
Jedan je svakao bio u tome da vodu treba koristiti noću, kada ima najveću nosivost, jer joj se površina ne izlaže sunčevim zracima, i ima temperaturu svoje anomalne tačke ( + 4 C). Ovo je bilo nešto što je još kao dječak slušao iz porodičnih predanja.
Druga tajna kojom je voda podučila Viktora Šaubergera je bila sila implozije - uviruća energija, koja upumpava samu sebe u svoj tok i djeluje, pa najpribližnije rečeno, kao mlazni pogon uslijed izgenerisane sile vučenja. Postoje i neka tumačenje koja ove fenomene objašnjavaju negativnim trenjem ;)
Što reče jedan hidroničar kojeg sam nekom prilikom gledao na televiziji - nebitno je da li mi možemo objasniti sve te fenomene, bitno je da ih možemo upotrebiti, i to veoma korisno.
Kao što sam već spomenuo, Šauberger je imao neke stavove slične Teslinim, a koji su više bili filozofki nego striktno tehnički.
Obojica su bili protivnici dobijanja energije razaranjem goriva, bilo da su ona fosilnog porijekla kao nafta, i ugalj ili da se radi o nuklearnim reakcijama ... Eksplozija je destruktivnii princip ispoljavanja energije, implozija - gradivni.
Uskoro, međutim, upravo njegov metod transporta posječene šume dovodi do njihovog nemilosrdnog eksploatisanja. Ovo ga je naravno veoma pogodilo. Uzalud je ukazivao na neophodnost balansa između siječe i obnove šuma. Njemu, jednostavno, nije bilo potrebno "crtati" šeme funkcionisanja održivog razvoja. Njemu je to bio aksiom ... intuitivno jasan od samog početka.
Nije to bio prvi put da ga nisu poslušali. Naročito kad je govorio o nečem što je pravazilazilo svakodnevne praktične potrebe, i ekonomsku stranu priče... o nečem što bi najednostavnije bilo opisati kao fantastično duhovno učenje o prirodnoj harmoniji svijeta.
"Naš besmislen mukotrpan rad - izvor svetskih kriza".
Šauberger, koji je bio izraziti holističar, smatrao je da je planeta Zemlja jedan veliki živi sitem, u kojem je sklad svih njegovih elemenata, ujedno, najbolji za sve njegove elemente zasebno. Upozoravao je na opasnost od narušavanje prirodne ravnoteže i urušavanja ekositema, kao posljedice čovjekovog neplanskog i nekontrolisanog izrabljivanja njenih resursa.
U svojim metafizičim promišljanjima o prirodi Šauberger je zastupao stav po kojem mi , u principu, sagledavamo mehanizam svekolikog dešavanja iz naopakog smjera, pa tako kao uzrok odnosno cilj procesa vidimo fizičke pojave, kao što su drvo, plod ... a ustvari radi se samo o nastajanju sporadičnih efekata pri dešavanju nečeg mnogo dubljeg i suštinskijeg, a to su sami energetski tokovi.
Metode kojima je Šauberger dolazio do ovakvih ideja bile su nekonvencionalne jednako kao i same te ideje. Znao je satima da sjedi uz riječne tokove, i da kroz lagano meditativno sanjarenje pušta misli niz tok vode ... da same struje, rone, istražuju ... Čist mind surfing, reklo bi se ;)
U mladosti, Šauberger je bio više okrenut inžinjerskim pitanjima i korišćenju mehaničkih potencijala vode ( konvencionalnim i nekonvencionalnim metodama), djelovalo je kao inventivni pronalazač, konstruktor i inovator, koj je osmislio više različitih postupaka čišćenja voda, sistema melioracije, sistema zaštita od poplava, poboljšanja bio-energetske slike vode, vršio izrade kanala i regulacije riječnih tokova, dok se u poznijim godinama sve više okretao proučavanju vode kao inteligibilne tvari, posebno glede njenih energetskih svojtava, sposobne da pamti i da liječi, da ima svoje biološke cikluse, da živi, umire i ponovo se rađa ... Za razliku od ljudi i mrtva voda može da hoda :)
-Voda ne treba da se izlaže sunčevoj svetlosti jer tako gubi unutrašnju snagu ili magnetizam. Trebalo bi je ostaviti otklopljenu preko noći, pogotovo pri mesečini da se "seti" svoje prvobitne prirode i ponovo iskreira pravilne informacije. Ovaj postupak se zove "mesečenje" i takođe se koristi kao oblik čišćenja i punjenja snagom i za razne druge minerale.
-Prilikom korišćenja vode da bi se "popravilo" zemljište na kome treba da se sade biljke ili prilikom korišćenja u svrhe lečenja, vodi se zadaju ispravne informacije tako što se u posudi prvo drvenim štapićem voda vrti u smeru kazaljke na satu i peva joj se od nižih tonova ka višim, a zatim se meša u smeru suprotnom od kazaljke na satu i peva se od viših tonova ka nižim.
Kažu da su ovi njegovi magijski postupci bili izvaredno efikasni. Ne gajim biljke ( već poodavno ;)) tako da ne mogu to empirijski da provjerim.
Šauberger je nesumnjivo bio nadahnut i originalan mislilac, sposoban da stvari sagleda vizionarski duboko-široko-daleko, da na smion i samouvjeren način iznosi svoja egzotična (i ezoterična) učenja. Ipak reklo bi se da je najneobičnija, da ne kažem najbizarnija epizoda iz njegovog profesionalnog života, vezana za jedan striktno tehnički projekat .
Kažu da je Tesla izjavio sledeće:
"Moja mašina za letenje neće imati ni krila , ni propelere. Možete je videti na zemlji i da nikada ne pogodite da je to letilica. Biće u stanju da se kreće po volji kroz vazduh u svim pravcima savršeno bezbedno". (The New York Herald Tribune", 15.oktobra 1911. )
Viktor Šauberger, ima jednu sličnu izjavau:
" Izuzetno brz supersonični avion treba da bude oblikovan kao telo ribe iz dubokog mora."
Ovog puta, poslušali su ga oni najluđi.
Hitler je bio od početka opčinjen Šaubergerovim postignućima i htio je pošto poto da ga ima angažovanog na tehnološko-naučnim projektima Trećeg Rajha. 1934, u razgovorima kojeg je, uz prisustvo Maksa Planka, sa njim obavio firer lično, Šauberger je odbio saradnju, kritikujući ideje koje su bile nespojive sa njegovom filozofijiom ... Nauka mora da je u službi prirode ,a ne proizvodnje sredstava za fizičko razaranje. Takođe, usput je iznio i sumnju da će se snovi o hiljadugodišnjem arijevskom carstvu, za par ljeta survati u blato.
1938, nakon aneksije Austrije, Šauberger, iako u 58. godini biva prisiljen na saradnju. Da apsurd bude veći, dodjeljeni su m u projekti čije je osnove on sam patentirao, kao što je diskoidni motor, te razvoj levitirajućih letjelica ... Na tom projektu su bili uključeni mnogi vrhunski inžinjeri i naučnici, a sve se odvijalo pod budnim i mračnima okom Anenerbe ... Nakon rata od čitavog projekta ostaje tek po koji detalj, nasumični crteži, zagonetne fotografije, a ljudi i dokumentacija bivaju pokupljeni od strane tajnih službi USA i SSSR-a.
Možda je najbolje sredstvo dočaravanja cjelokupna fame oko nacističkog programa izrade borbenih letećih tanjira ovaj bombastični, kontroverzni, treš-senzacionalistički, teorijskozavjerski, tvrdi kreacionističko-homofobični, (opet) ruski dokumentrac ... kojeg toplo preporučujem ;))
a i raspisao sam se poprilično ...
(imam nekih problema sa kačenjem klipa, pa evo link - "Treći Rajh - operacija NLO")
Nakon rata, Šauberger se uglavnom bavi poljoprivredom.
U aprilu 1958. godine on i njegov sin Walter dobijaju poziv iz USA za učestvovanje u projekatima koji se tiču daljnjeg razvoja i primjene tehnologije implozivne energije. Međutim tamo je postao predmet duže i mučne istrage, u kojoj je od njega traženo da preda rezulzate do kojih je došao, kao i sve proračune, skice, i u potpunosti odustane od daljih istraživanja u toj oblasti. I sam povratak kući je bio uslovljen potpisivanje pravnog dokumenta koji bi ga obavezivao na poštovanje "dogovora" .
Viktor Šrauberger umire pet dana nakon povratka u Austriju, 25. septembra 1958. godine.
P:S. Na neki način ovo je i odgovor koji sam ostao dužan kolegi Vojislavu Stojkoviću o sprezi duhovnog i racionalnog (naučnog) . Nekao nisam znao kako to kraće da objasnim :)