Duhovito, šarmantno, znalački... Kristofer Hičens iz poglavlja u poglavlje demontira glupost i suvišnost religije. Provokativno tvrdeći da nije bog stvorio ljude, već obratno, autor ove lucidne knjige optužuje sve religijske tvorevine za zlo, mržnju, nasilje i ratove. Bez zazora analizira tekst Biblije, rečenice iz zvaničnih i odbačenih jevanđelja, svakojake religiozne mistike i demagoge, pokazujući razmere laži i besmisla nametnutih tolikim generacijama kroz istoriju civilizacije.
Danas je stigla vest da je Kristofer Hičens preminuo u bolnici u Hjustonu od pneumonije, kao posledice višegodišnje borbe protiv raka. U avgustu 2010. godine, u svojoj redovnoj kolumni pisanoj za "Vanity Fair", Hičens je naglasio: "I love the imagery of struggle!"
Ova rečenica me podseća na jednog našeg znamenitog književnika i polemičara, boemskog i raskošnog duha poput Hičensa. Mislim na Danila Kiša, koji je takodje svojim knjigama, esejima, polemikama i javnim nastupima nastojao da se bori "protiv svega što hoće da kroti" (B. Miljković).
Ironijom sudbine, i Hičensa i Kiša je odnela ista bolest, i to u godinama kada su bili u punoj intelektualnoj snazi i polemičarskom naponu.
Za kraj ovog tužnog bloga, prisećam se ispovesti Danila Kiša o tome kada je i kako prestao da veruje u boga. Bilo je to onog dana kada mu je umrla majka. Mladi Danilo se sa pravom pitao: "Ako je taj i takav bog mogao da mi uzme ovako dobro stvorenje poput majke, onda on ne postoji!"
Na sreću, ostaju dela Kristofera Hičensa i Danila Kiša, kao upečatljiva svedočanstva hrabrih, umnih i obrazovanih duhova. Onih što ne pristaju na glupost, totalitarizam, demagogiju i sve ostale tvorevine za poništavanje i podjarmljivanje ljudskosti i slobode.