Pomagajte, ljudi... Treba da napišem nekakav rad na temu ''DODIR U NAŠOJ TRADICIJI'', a meni se baš ne da da preturam po podacima, već bih po svom običaju da uradim nešto na moj način. Znači, treba mi malo muškog, malo ženskog razmišljanja na tu temu. Ličnog, ne šta kažu sociolozi i psiholozi (to već imam), već šta kažete vi.
Ok, znam, telesni dodir ili čulo dodira jeste prvo čulo koje se razvija kod beba. Nedostatak istog, može pogubno uticati na psihofizički razvoj itd itd..
Ja mislim da smo taktilno društvo, da se vrlo mnogo dodirujemo, čestitamo, lupkamo, držimo za mišicu sagovornika, često grlimo, ljubimo (čak tri puta!), udaramo u šali pesnicom, prijateljski, i pesnicom neprijateljski - bez šale.
Ali, kao da su nas poslednje godine otuđile. Plus kriza koja nas je uterivala u nemoguće i nehumane situacije prevoza gradskim vozilima, pa kriza koja je higijenu svela na minumum i iritirala čulo mirisa... Gužva + miris + prinuda - počeli smo sve više da se gadimo blizine nepoznatih ljudi.
Mighty nam je poželeo u Novoj godini 4, 8 ili 12 zagrljaja... Dvanaest je za napredak... To je jedan od načina dodira.... treba mi još, još...
Ja volim dodir... zagrljaj... često mi dodir neke knjige kaže da li je dobra za mene ili ne. Uglavnom dodirujem svoje sagovornike dok pričamo. Kad nekog nežno volim, milujem ga po obrazu, bilo da je star ili mlad... A vi?