Moj život je nekako uvek povezivao bitne datume lične prirode sa događajima koji su uticali na istoriju našeg naroda. Dana 25.09.1986 u „Večernjim novostima“ objavljen je drugi deo „Nacrta dokumenta SANU“ koji se sada zna pod nazivom Memorandum. Verovatno da bi mi u tim godinama takav natpis promakao kao previše opterećujući da nije bilo čudnog sticaja okolnosti da sam bio u iščekivanju porođaja supruge sa prvim sinom. Pokušavajući da otklonim nenormalni strah, koji sam tada osećao, tražio sam izlaz u okupiranju misli čitanjem stvari koje nemaju veze sa osnovnim problemom. To čitanje je imalo za posledicu da se svaki rođendan našeg prvenca, koji sam obeležavao sa kolegama u kafani ili kancelariji, završavao urnebesnim provodima proslave „Memoranduma SANU“ kako je bio dat „operativni naziv“ toj aktivnosti „pandurskog jela i pojila“.
Mnogo puta sam razgovarao, sa različitim ljudima, o Memorandumu. Moj opšti utisak je da mnogi olako povezuju „navodno poznavanje“ sadržaja Memoranduma sa istorijskim tokom događaja koji je zadesio srpski narod u celini. Zato sam ovde postavio taj nacrt strateškog programa srpske inteligencije koji je SANU izrađivao krajem 1985 i početkom 1986 godine, a objavio 24 i 25.09.1986. godine.
U izradi dokumenta su učestvovali:Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihailo Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, LJubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihailović, Stojan Ćelić.
Izjava Predsednika Republike Srbije, da će tražiti sastavljanje novog programskog dokumenta srpske inteligencije, jako me je uplašio. Gospodin Predsednik očigledno ne shvata suštinu postojanja SANU. Ali se nadam da će i akademici moći da odbiju ovaj politikantski čin bežanja od lične odgovornosti u trenutku kada je očigledno da cipele koje je obuo Tomislav Nikolić, počinju da šljapkaju, jer su broj veći nego što je predsednik navikao da nosi.