Karavađo - Žrtvovanje Isaka
Ponekad, kad splasne objavljivačka aktivnost na blogu, ili mi trenutne teme ne zaokupljaju previše pažnju, znam da se promuvam po arhivi bloga b92. Veliko je to i bogato skladište svakojakih zanimljivosti, zabavnih, mudrih i poučnih spisa, te pomenutu aktivnost toplo preporučujem i ostalim blogerima.
Pa tako, i u ove božićne dane, pitajući se ima li Kazezone autorsku opciju, jer vidim čovjek, sem upečatljivih komentara, ne "okačinje" autorske tekstove, naletih na OVAJ TEKST, a koji se opet naslanja na OVAJ, autorke edi-va.
Kuriozitet ili ne, ali taj (prvi, usmjeravajući) tekst je okačen dan nakon mog registrovanja na blogu.
A pošto se ove, 2013. godine, navršava 20 godina mog vegetarijanskog staža, našao sam za shodno da iznesem neke svoje stavove koji su veoma bliski osnovnoj ideji izloženoj u pomenutim tekstovima. Spominjao sam ja te stavove i ranije, u nekoliko komentara raštrkanih po raznim blog-diskusijama, ali me ovaj koincidentni niz događaja ( inače, Jung se, juče, dosta spominjao kod mikelea ;)) ponukao da ih ponovo iznesem, sažmem i obrazložim.
Kao što su Kaz i Edi naglasili, poruke formulisane u vidu negacije, pa čak i one kategorično i elementarno etičke, kao što je NE UBIJ, na podsvjesnom nivou rezonantno osciluju upravo oko tog UBIJ.
Zbog toga sam i prvozamišljeni naslov ovog bloga ( NE KOLJI) preformulisao u sadašnji oblik.
A moja poenta je da glagol klati nema ama baš nikakvu smislenu svrhu u našim životima, sem kad se neko/nešto klati (ovo sam takođe pokupio negdje na blogu ;). Suštinski i fundamentalno, on ponižava i degradira čovjeka.
Nema ništa dobro u toj zlokobnoj riječi. Svaki put kad čujem da neko spominje klanje svinja, pilića, nešto se u meni žacne ... zgrči, onespokoji.
Ubjeđen sam da, široko odomaćena, upotreba tog glagola u svakodnevnom govoru, čini i nas same, ali i čitavo društvo, krvoločnijim na onoj suptilnoj razini, koje tako često nismo ni svjesni. Da ne govorim o stvarnom klanju, kako životinja, tako i ljudi!
Mislim, i ljude kolju, zar ne?!
Spominjao sam već negdje način obuke komandosa u ruskim specijalnim jedinicama. Vjerovatno je i u drugim zemljama slično. Prvo im daju da zakolju svinju, pa psa, pa šimpanzu ... za dalje se podrazumjeva da su spremni ...
Klanje je nehuman, svirep i zvjerski čin prema samoj biti života. Ok, možda je nekad ono bilo neophodan uslov preživljavanja, ali danas je puki varvarski recidiv naših krvavih korjena. I nevažno da li ste religiozni ili ne, i da li vaša religija dozvoljava ubijanje životinja (na spomenuti ili neki drugi način), Vi ste ti koji morate reći - POŠTEDI, POMILUJ, da bi drugi prestali da kolju i u vaše ime.
P.S. A i nisam vas odavno smarao sa svojim vegetarijanskim "propovjedima" :)