OD IZVORA DVA PUTIĆA
Od izvora dva putića
vode na dve strane.
Ne znam kojim pre bih stigla
do tebe jarane.
Gledam jedan, gledam drugi,
oba su mi mila,
i jednim sam i drugim sam
s tobom prolazila.
Jedan vodi kroz voćnjake
iznad našeg sela,
tu nas tvoja majka, jednom,
zagrljene srela.
Dala mi je od sveg srca
cvet iz bašte vaše:
"Uzmi, uzmi, rano moja,
ti si zlato naše!"
Leto prodje, jesen ide,
sve se manje javljaš,
ružu moju i ne gledaš,
mene zaboravljaš.
PS. Citirani stihovi pokazuju kako stvarnost, u stvari, podražava umetnost.