Srbija je jedina zemlja u kojoj niko ne veruje u državu, ali svi slave državne praznike. Ako danas, u ponedeljak 17. februara, pokušate da obavite neki posao, odmah odustanite od takve namere. Danas je praznik, i svi su kod kuće. Praznuju. Nismo baš sigurni kojeg sveca slavimo i koja je država kojoj se klanjamo, ali je važno da se ne radi. Državna služba, i ostaci vremena prohujalog. Mnogi i ne znaju da danas nije Sretenje. Danas je treći dan po Sretenju. Ali Srbija sve svoje praznike slavi najmanje tri dana. Ako je po crkvenom kalendaru, onda mi Srbi ne slavimo samo 40 dan rodjenja Hristovog, nego i 41, a posebno onaj 42 dan... A ako je po državnom kalendaru, ova država koja tone u blagodetima i bogatstvu, najmanje što može ponuditi svom vrednom narodu, jeste trodnevno opuštanje. Ako taj narod pitate šta se desilo 1835. godine... to već mnogi neće znati. Pink i Grand generacije nisu čule za Dimitrija Davidovića, ali „nije sporno" da ga danas praznuju. Eh, Srbijo, te 1835. godine, bila si sila silna.