Premijer Srbije nije covek koji jedno prica drugo radi, vec je osoba koja uglavnom radi sve suprotno od onog sto prica. I sa timm, kao ni zbog tog, ocigledno nema problema.
To sto Aleksandar Vucic nema problema sa sopstvenim lazima je iskljucivo njegov licni problem. Medjutim,(nedostatak) reakcije domace, ali i strane publike na nekad stvarno notorne lazi srpskog premijera jeste tema vredna analize.
, Brisel je samo nastavio sa svojom pragmaticnom ulogom u kvazireformskoj predstavi u izvedbi vladeSrbije, ovog puta Aleksandra Vucica.
Iako je tesko izabrati najvecu laz, laz srpskog premijera kako Srbija ide ka Evropskoj Uniji po svojoj bizarnosti zasigurno zasluzuje prvo mesto. Verovatno saucesce Brisela u krojenju nepostojeceg proevropskog ruha za srpskog premijera daje ovoj lazi tu bizarnu notu.
Kao sto se ka EU nije islo fabrikovanom,a laznom reformom pravosudja ili preko beogradskih pasnjaka, jos manje Srbija ide u EU preko bizarne obrane od strane srpskog premijera ocigledno nepismenog stiva /doktorata svog ministra policije ;da ne pominjemo u kakvoj je korelaciji ocigledno organizirano gusenje bilo kakve kritike vlasti, postizborno otimanje vlasti, odnosno gradskih oddbornika u Kragujevcu ili rusenje ionako slabih institucija sa ispunjavanjem sve zahtevnijih kopenhaskih kriterijuma.
Moglo bi se reci da EU tretira srpsku vlast kao neuracunljivog adolescenta sa dosijeom lokalnog izgrednika od kog se ne samo ne ocekuje/ trazi previse u uredjenju vlastitog dvorista, nego se po potrebi zmuri na antireformske, pa cak i neke autokratske nestasluke srpskog vlastelinstva.
Da ne bude zabune, iako Aleksandar Vucic, praveci od Srbije licnu guberniju, sustinski je udaljava od EU, on Srbiju takodje ne vodi ka Evroazijskoj uniji. Ne radi se ovde o zeljama ili snovima naprednog drzavnog vrha. Kao sto su vec jednom promenili dres radi ddolaska na vlast, lako bi se,a drzim i rado, ex radikali uvukli u stari sinjel radi zadrzavanja statusa quo. Medjutim, Vucicu je sasvim jasno da ruski predsednik Putin ocigledno nema nameru, odnosno interes da milijardama dolara finansira neciji v/lazni projekat poznat kao "crna rupa na plavom evropskom tepihu".
Ako uopste razmislja o reakciji samog drustva na njegove lazi, Vucic otkriva koliko je tacna tvrdnja da je narod kao testo; koje samo treba znati mesiti .
Bez obzira sto je na celu (deklrativno)proevropske stranke, Vucic uspesno zadrzava/vara tzv patrijotski blok glasaca , gde vecina ima izrazen anti/ EU sentiment.
Uz pomoc brizljivo gajenog anti/zapadnog sentimenta u srpskim medijima, E.G., urednika "Novosti", Ratka Dmitrovica, "Politikinog" vojnog analiticara Miroslava Lazanskog, na jeftin populizam uvek spremnih tabloida, ali i starih/novih patrijot klovnova poput uniformisanog Vulina, Vucic uveseljava ovaj, vecim delom nuke puk drzeci ih u uverenju kako je Moskva mnogo blize Beogradu nego sto to mozda izgleda na prvi pogled. Ova patrijotska iluzija je slicna onoj o Beogradu na vodi koji uprkos tome sto ne postoji, ukrasava studio najgledanije TV,a ima i svoju emisiju na studiju B. .
Vucic je dobro znao da ce "posmatracka" vizita dvojice njegovih poslanika na nepriznatim proruskim izborima izazvati reakciju kijeva, ali ta poseta je samo nastavak slanja naocigled politicki sizofrene poruke, jedne namenjene patrijotskom puku, a druge vanjskoj publici.
Ne treba smetnuti sa uma da je partiokratska drzava, koju je istini za volju Vucic nasledio, stvorila pravu vojsku svojih ekonomskih zavisnika. Jasno je da Vucic, bez obzira za sta se deklarativno zalaze, ne samo da ne zeli da sa drzavnih jasala skida golem partijski kadar, vec je nastavio sa dosadasnjom praksom partijskog zaposljavanja. Grad Kragujevac je samo jos jedan plen u nizu slicnih da se, uprkos izbornim rezultatu, uposli ne samo tatin sin Radomir, vec mnogi drugi sinovi i kceri partije. Sto se tice ovih mnogobrojnih korisnika stvorrenog partiokratskog sistema, srpski premijer Vucic moze slobodno bez posledica ili reakcije da tvrdi kako je planeta zemlja ipak ravna ploca.
Deo drustva koji je nenaklonjen Vucicu, ili slicnim demagozima, ucutkan je politickom apatijom , koja je uprkos obrazovnoj strukturi tog dela drustva, posledica politickog neznanja. Basara je tu bio "zera" ostriji pa je nedavno napisao, parafraziram, ocekivati boljitak , ozbiljnu drzavu,a u isto vreme mirno posmatrati kako se drustveni talog polako i sigurno penje na povrsinu politike, je cist idiotizam.
Manjina koja ipak nije pristala na tisinu, ddobrovoljno je izabrala svojevrsni virtualni egzil gde je svoj politicki aktivizam prilagodila prostoru svog delovanja. SNS botovi su samo dokaz kako Vuciceva sve teze skrivana narcisoidnost sve manje podnosi bilo kakvu kritiku ukljucujuci i onu virtualnu, sa interneta, odnosno drustvenih mreza.
Postojanje "patrijotskog" bloka, partiokratske drzave, ili visok nivo politicke apatije, gde svi ovi "domaci" faktori zajedno omogucavaju Vucicu da u tisini izvodi svoju predstavu lazi, nisu ogledalo srpskog drustva , vec posledica delovanja politicke elite. Drugim recima, koji god od pomenutih delova drustva izdvojimo, bilo patrijotski, partiokratski, ili apaticni, nijedan nije stvoren sam od sebe,vec je direktna posledica(ne)delovanja politicke elite, bilo Milosevica, postoktobarskih vlasti, ili Vucica danas. Ovim se nikako ne amnestira deo odgovornosti koje svako drustvo /pojedinac mora da ima, ali se negira imunitet na odgovornost politicke elite cesto iskazivan kroz konvencionalnu mudrost da narod ima vlast kakvu zasluzuje.