evo, pošto me već drugi put banovalo kod Druga Dart Vejdera, moram da dovedem ovu praksu u pitanje.
net forma komunikacije na b92, barem koliko je meni poznato, je počela u najmračnijoj godini novije srpske državnosti, nakon bombardovanja 1999. cilj te komunikacije je bio da se okupimo na Mreži, a uzev u obzir da je ceo svet umrežavan otprilike u to doba, komunikacija je imala i praktičnu stranu, osavremenjenje javne polemike u majčici Srbiji, a sve u nameri da se oslobodi javna reč i koliko toliko usmeri svest u zemlji barem u pravcu nadanja - ako već ne i u delatni život u liberalnoj demokratiji zapadnog tipa - da je sloboda od Miloševića dosežna.
svašta nešto smo prošli kroz tu javnu polemiku u prethodnih deceniju ipo, i kusur: od otvorene mržnje desničarskih sajtova tipa serbijan kafea ili stormfronta, do stelarne čitanosti polovinom prve dekade Trećeg Milenijuma, i do neke vrste degradacije i smeštanja na marginu društva, pa recimo a zašto ne bi - zahvaljujući negdašnjim comrades-now-turned-to-the-serbian-style-authoritarians, poput Druga Darta Vejdera....
no, kako bilo, duhovni otac bloga, Deki Restak, jedared je lepo primetio da, "ako želiš da učestvuješ u net-komunikaciji na devedeset dvojci, moraš biti mazohista". kako je ovo tačno samo bilo?! najnegativnije kada moraš trpeti, i o tome se već raspravljalo, da te anonimni ljudi tovare kojekakvim pseudopsihološkim izlivima mržnje. takođe izluđuje kada se sa ljudima pogrešno razumeš u startu - tu su mi posebno na tapetu inžinjerci, recimo, suzbijene ili nepostojeće emocionalne inteligencije; i onda iz nesporazumevenog starta vi se čašćavate ovim i onim predrasudnim etiketama?! shvatam, nismo svi te sreće da budemo na istom nivou sklada između visoke i dobre - nemanipulativne - inteligencije, ali barem ne moramo uskraćivati jedni drugima slobodu izražavanja, danas, duboko u XXI veku! ko zna, možda baš emocionalnim vežbama anonimni ljudi pređu iz sopstvene mrzovolje, ksenofobije, adelfofobije (!); u neku svetliju, radosniju, pa možda čak i ljubavniju unutarnju egzistenciju, uprkos teskobnim vremenima u kojima živimo!
u to ime, May the True Force Prevail!