Nema drugog naziva za šamarčinu današnju patetičnom crvenocrnom režimu od - sramotno.
Za one koji nisu u zemlji, srpska železnica je kupila/dobila novi voz od ruske železnice. Taj voz je trebao da putuje na relaciji Beograd - Kosovska Mitrovica. Spoljašnji okvir ideje je razuman - teška relacija, veliki broj putnika kroz celu zemlju, putovanje od finansijskog centra zemlje ka periferiji, lepo je imati novu mašineriju. Međutim, usledilo je dodavanje krajnje iracionalnih detalja, osobenih za srpsko postkomunističko pseudokolektivno ludilo - voz nije mogao samo tako otputovati u susednu državicu, nekada u sastavu Republike Srbije, voz je morao otputovati odeven u dres pobožnog Velikosrbina: spolja u zastavu Srbije i natpise na raznim jezicima, "Kosovo je Srbija", iznutra ukrašen reprodukcijama srpskih srednjevekovnih fresaka. Na stranu priča o srpskoj megalomanskoj profanaciji ovih, inače lepih slika, računaš, opametiće se država kada izađe iz ovog neofitizma, no prateću gungulu nastalu izgleda bolesnom potrebom režima za pompeznim ispadima, teško je racionalno obrazložiti.
Voz je trijumfalno najavio Marko Đurić, šef državnog departmana koji se bavi pitanjem Kosova, ali je bio dovoljno pribran da se u sveopštem državnom ludilu i ne popne lično na taj voz, već da postavi svog zamenika te i novog savetnika, notornog desničara Mišu Vacića iz opskurne organizacije "1389", poznatijeg po tome što preti ženama- kritičarkama na internetu kako će doći na kućnu adresu da ih ugazi. Gospodin savetnik države je, tako, viđen na beogradskoj železničkoj stanici kako gizdavo deli vizitke sa naznačenom novom funkcijom koju obavlja.
Kakva država i kakav savetnik, takva i sudbina pobožne, velikosrpske kompozicije - ništavna. Voz je opozvan blizu kosovske granice, usled navodne dojave o miniranju pruge sa kosovske strane međudržavne granice. Okrenut je natrag za Beograd, utisak je, kao nekakva kera s povijenim repom međ' nogama koja tek što je dobila po labrnji od druge, opasnije kere.
Naravoučenije - nemojte slušati Velikosrbe, oni su novoobraćenici u veru pa su samim tim i skloniji fundamentalnim zabludama, posebno kada je reč o politizaciji religije za dnevno-političke potrebe;
ne odevajte voziću Ćiri pobožno-velikosrpsko ruho, njim se voze i nepobožni te i malosrpski, pa čak i nesrpski putnici; možda na taj način voz stigne do krajnjeg odredišta;
i, na kraju, uradite nešto sa Vladom Srbije, žalosno je da nas ovakvi predstavljaju. Nismo mi baš toliko notorno loš narod, ipak.