Iznenađen sam činjenicom da ovde još uvek nije otvoren neki blog na temu finiša istorijskih izbora u Francuskoj, pa čak ni sada kada su oni završeni, a rezultat se zna, tako da sam rešio da malo preuzmem stvari u svoje ruke, obrišem prašinu i patinu sa svoje autorske opcije, i lično pokrenem ovu temu. Srbija je kandidat za članstvo u EU, bar je to deklarativno još uvek naša zvanična državna politika, a događaj koji je mogao da označi tužan kraj te velike i ambiciozne ideje i projekta, maltene bez presedana u političkoj istoriji sveta, kod nas je propraćen na nivou "turskog groblja", uz cinične naslove u medijima tipa "Izbori između kuge i kolere"!?
Istini za volju, istorijski karakter ovih izbora, ali u onom punom i najbukvalnijem smislu te reči, bio bi tek da je današnji konačan rezultat drugog kruga izbora bio potpuno drugačiji, što bi svakako za posledicu imalo skori kraj Evropske Unije, jer je Francuska uz Nemačku jedina članica bez koje EU ne bi nikako mogla da opstane i funkcioniše. U tom slučaju današnji dan bi po svojim direktnim i indirektnim implikacijama bio verovatno najkrupniji događaj u dosadašnjem toku XXI veka, a ja tvrdim da bi njegove dugoročne negativne posledice mnogo više pogodile recimo istočnoevropske zemlje, uključujući tu i Srbiju koja čak nije ni članica te EU, nego samu Francusku, baš onako kako je npr. indirektni uticaj svetske ekonomske krize od pre skoro 10 godina mnogo više pogodio nas nego što je direktno pogodio USA gde je orginalno započela. Evropska Unija i članstvo u njoj je naša jedina preostala ozbiljna velika nada da i mi u nekoj skorijoj budućnosti konačno zaplovimo mirnim vodama konstantnog prosperiteta i razvoja, i osetimo sve blagodeti koje pruža jedno istinski demokratsko društvo i pravna država, a slično se može konstatovati i za sve naše susede iz ovog našeg napaćenog regiona.
Ako je indeferentnost i "neutralnost" naše šire javnosti povodom ovih francuskih izbora začuđujuća, s obzirom na njihove moguće teške i fatalne posledice po našu dugoročnu evropsku perspektivu - ako nam je EU zaista nekakav cilj i odrednica, onda je način na koji se postavila naša zvanična vlast oko svega ispao krajnje degutantan. Dakle, kamo lepe sreće da je i naša vlast uspela da na sličan način opet odglumi svoju nadaleko čuvenu "neutralnost", nego smo ove i za nas istorijske izbore dočekali u atmosferi tromesečnog moratorijuma na srpsko-francuske odnose, sa jasnom porukom između redova našoj dijaspori sa pravom glasa u Francuskoj kako je dosadašnji zvanični Pariz nama neprijateljski raspoložen. Naravno, kao i uvek kada se suprostave iracionalna podrška Rusiji koja iz nekih svojih suludih razloga u ujedinjenoj Evropi vidi svog smrtnog neprijatelja, i sa druge strane racionalna podrška Evropi i našoj budućnosti u njoj, ovde prevladava ono prvo, pogotovo što su neki iz naše vlasti izgleda prepoznali u svemu onome što je zastupala kandidatkinja ekstremne desnice iste one milozvučne melodije koje su i sami na sav glas pevali 90'ih...
I na kraju koja reč o apsolutnom pobedniku ovih izbora Emanuelu Makronu, koji je u drugom krugu dobio skoro dvotrećinsku većinu. Iako je predstavljan kao tipičan predstavnik francuskog dosadašnjeg establišmenta, on je to samo ukoliko se uporedi sa Lepenovom i njenim Nacionalnim Frontom, inače se radi o potpuno novom fenomenu kakav Francuska još nije imala. Uostalom, ovde je i bivši američki predsednik Barak Obama bio predstavljan kao tipičan predstavnik američkog sistema, iako je zapravo bio po mnogo čemu jedinstvena pojava, pa tako i ovaj Makron. Biće najmlađi francuski vladar još od vremena Napoleona, a biće prvi izabrani francuski predsednik koji ne pripada ni tradicionalnoj levici ni tradicionalnoj desnici, već kao pripadnik centrističkog pokreta kojeg je sam osnovao pre oko godinu dana. U vremenu kada je na Zapadu odjednom u modu ušlo široko flertovanje sa populističkim idejama i "zaštita nacionalnih interesa" spolja i iznutra, povratak nacionalnim državama u formi u kojoj se smatralo da su odavno prevaziđene, trašenju uzroka svih problema u svima drugima (a u Evropi su "birokrate iz Brisela" trenutno omiljeni dežurni krivci lokalnim nacionalnim kandidatima za spasioce)... izašao je sa naj pro-EU programom, a u ekonomskom smislu pravim štreberskim "neo-liberalnim" konceptom, i... pobedio! Nek puknu dušmani...