Za košarku sam se prvi put zainteresovao negde 1968. godine zbog rodjaka Ede koji je igrao . Počeo sam da treniram u Lokomitivi iz Mostara. Prvi trener Tofa Bajgoric. Naravno na Kantarevcu.
Tako da sam za vreme Svetskog Prvenstva u Ljubljani bio već potpuno zapaljen za taj divni sport. Idol mi je postao Ljubodrag Duci Simonović ( mada je u uskoj konkurenciji bio i Stane Dolanc :)
Pošao sam na fakultet, prestao da treniram ali sam nastavio da pratim pažljivo timove a naročito reprezentaciju. Ako bi se zadesilo da je majka kuči kad igra reprezentacija ona nikada nije bila u sobi sa televizorom ali je govorila da je uvek znala rezultat. Jednostavno bi brojala moje uzvike “Bravo” i “Jebem ti” i znala bi ko vodi.
Pratio sam I NBA . Naravno Lakersi su bili moj izbor.
Godine su prolazile , medalje su se mnoile a ja sam imao sve manje vremena.
Prestao sam da gledam TV prenose osim možda finala.
Moram da priznam da još uvek zaigram sa sinovima ( 17 i 12 godina) . Naročito “Horse” zato sto tu ne mora da se trči a jos sam uvek relativno precizan.
Naravno, ne mogu više da zakucam (osim eksera) ali zato moj stariji sin može. I to je valjda zašto je život lep.
Sve manje radim i imam više vremena I od ove sezone sam poceo da gledam NBA sq sinovima. Stariji sin je ljuti OKC-ovac a mladji GSW-ovac i njegov idol je Steph Curry u najmanju ruku koliko je moj bio Duci. Čak i kad igramo ispred kuže u zubima nosi zatitnik kao Steph. Igra vec duže u juniorima.
Poznavaocima NBA ovde na blogu disklejmer da ovo nije post sa pretenzijama poznavanja NBA istorije nego čisto licni doživljaj.
Ja sam u početku gledao i OKC i GSW utakmice bez preferenci za jedan ili drugi tim.
Naravno moj stariji sin naročito ne voli GSW jer su oteli Duranta.
Ali onda polako kako sam upoznavao igrače moj glas je otišao GSW.
Svidja mi se kako deluju kao tim. Svi su toliko razlicite licnosti I tipovi igrača ali svako ima svoje mesto.
Imaju toliko duboku ( ili siroku ) klupu da ih to čini , opet po mom mišljenju ozbiljnim kandidatom za jedan od najboljih timova ikada.
Pogledajte ta imena :
Thompson me ponekad nervira; Troši lopte kao da su džabe. Podseca me na Kapičića,
Prznica Green je neverovatan odbrambeni igrač.
Mali McCaw po meni ima veliku budućnost.
Svestan sam rizika pisanja ovok posta u trenutku kada je rezultat protiv Kavsa “samo” 3:0, ali ga preuzimam.
Ratnici su mi vratili želju da za nekoga navijam. Ne zato sto imaju najbolje rezultate nego zato sto su najbolji tim sastavljen od odlicnih pojedinaca.
I što imam zadovoljstvo da sa sinovima gledam nesto konačno zajedno i da imamo zajednički interes.
Naravno ne gledami direktno nego snimak sutradan i najteže mi je da ne pročitam rezultat na Webu pre gledanja.
Post je otvoren i za ozbiljne komentare glde NBA sezone.