Damir Karakaš, pisac, u jednom intervjuu između ostalog veli: … da je patriotizam zadnje utočište ološi. Nije prvi a ni poslednji koji je to rekao a ja bih to dopunio: I nacionalizam koji proizlazi iz tog patriotizma, ne pravog, istinitog, kojim se ne maše. Prave patriote se dokazuju delom kada i gde treba. Za mene je jedan od najvećih patriota u istoriji bio Dimitrije Tucović, socijalista, borac za ljudska prava i dostojanstvo, iako protivnik monarhije, među prvima je krenuo u borbu za svoju zemlju i narod protiv austrugarskog okupatora. Poginuo je na poćetku rata 1914 godine.
Drag,i umni, veličanstveni Danilo Kiš u ČAS ANATOMIJE, piše: Nacionalizam je, pre svega paranoja, kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti. ----------- Ako pojedinac, u okviru društvanog projekta, nije u stanju da se izrazi, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tz društvene strukture. Tako postaje pripadnik skupine koja postavlja sebi kao zadatak i cilj od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja….Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. postaje čovek od akcije, narodni tribun, privid individuuma. Ako ga izdvojimo iz krda, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila. To je onaj Sartrov Žil, porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. -------- To je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju------- jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju. Ovaj i ovakav portret, primenljiv na sve nacionaliste, može se slobodno razviti do kraja: nacionalista je po pravilu, kao društveno biće i kao pojedinac, podjednako ništavan.---------- Nacionalizam je dakle, linija manjeg otpora, komocija, opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda.----- Nacionalizam je ideologija banalnosti-------Nacionalizam je uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu.--------Nacionalizam je kič.------Kič i folklor, folklorni kič ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam.---------Nacionalizam je prevashodno negativitet, negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi jesmo nacionalisti ali su oni to još više, mi koljemo (kad se mora) ali oni još i više, mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš jezik je čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svog brata ili polubrata, ostalo me se ne tiče.--------Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli.---------Nacionalista se ne boji nikog osim svog brata.-------Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Stoga je nacionalizam ideja beznađa.------.Biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. To je kukavica koja krije svoj kukavičluk, ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se ipak ne usuđuje da ubije osim iz potaje ili iz anonimnosti gomile.
Danilo dalje navodi kao jedan od primera nacionalističke imbecilije, LICITARSKO SRCE!!! O njegovom poreklu vodile su se svojevremeno žučne rasprave po beogradskim i zagrebačkim novinama.-------- a ja sam to isto licitarsko srce video kao devetogodišnji dečak u Mađarskojn na vašarištima u Bakši. Da ste tada (maja 1944 godine) postavili pitanje nekom od biroša ili gradskih klipana, on bi bio ne samo spreman da se zakune Kazincijem, Košutom i Petefijem u hiljadugodišnje hungarstvo tog nacionalnog testa, nego bi bio spreman da vam izvadi vaše radoznalo i sumnjičavo srce, britvom, tu pred svima, na vašaru.
Da se vratim na naslov: Nikad neću razumeti, nikad neću shvatiti, nikad neću pojmiti da se voleći svoju zemlju i svoj narod, moraju mrzeti svi drugi, posebno najbliži i najsličniji!