Koliko puta smo čuli, pročitali, ili sami izgovorili i napisali ovu reč - tolerancija?
Mnogo, mnogo puta..
U poslednje vreme ta reč se i prečesto upotrebljava.
Tolerancija znači razumevanje razlika - od političkih, preko verskih do polnih razlika.
Tolerancija je dobra ljudska osobina. Ona je deo karaktera svake ličnosti. Da li će neko biti tolerantan ili ne, ne zavisi samo od same ličnosti.
Zavisi od vaspitanja, od sredine u kojoj se živi, i od mnogih drugih stvari.
Nikada mi neće biti jasni fanatici. Verski, politički. Oni su jaki samo kada su u grupi. Sami su slabići. Oni predstavljaju onu drugu stranu - netoleranciju.
Da li je krivo društvo što ima više netolerancije, a manje tolerancije? Da li je kriva država? Religije?
Ko je kriv?
Ili je kriva ljudska potreba da na nekome iskali bes, mržnju?
Ne znam. Jedino što znam je da zbog svoje tolerancije često nastradam. I u pravom i u Internet životu.
Ljudi misle da sam luda što sam tolerantna. Luda sam zato što ne znam da mrzim, da se svađam, da vređam.
Misle da sam slaba ličnost. A ja znam da nisam.
Tolerancija je deo kulture. Razumevanje i prihvatanje drugačijih stavova.
Razumem ateiste. I vernike. I žute, crvene, plave, svetloplave stranke. Nikoga ne ubeđujem u svoje stavove po svaku cenu.
Nije mi cilj da zatvaram vrata. Više volim da ih držim otvorena. Razumete me, naravno.
Onda upalim TV, i pogledam polupraznu Skupštinu. I govornike koji se smenjuju. I slušam lične uvrede, žar političke borbe. Bes. Smeh. Sve to pomešano.
Ne nerviram se. Vole ljudi kamere. I nisu tolerantni. Retki su primeri tolerancije.
U mom okruženju, na sreću, poznajem tolerantne ljude. I one koji to nisu. Ove druge izbegavam. Ne želim da me " mrače ".
A vi? Šta je za vas tolerancija? Da li ste i koliko tolerantni?