Zasenjen drugim, mahom neprijatnim vestima iz domena ekonomije i finansija, kroz američke medije se gotovo neopaženo provukao zabrinjavajući podatak: po prvi put u istoriji, broj gojaznih Amerikanaca (34%) veći je od broja onih sa viškom kilograma (32,7%), što pokazuje nova statistika federalne vlade. To znači da je dve trećine Amerikanaca, da se izrazim politički nekorektno, debelo, a od prekomerne težine pati i trećina dece. Čak je i američka vojska, koja poslednjih godina nije posebno probirljiva, počela da odbija gojazne regrute.
Američki problem sa gojaznošću, naravno, nije novost. Stil života koji odlikuju sedenje, vožnja umesto pešačenja i ogromne porcije, smatra se glavnim krivcem. Sigurno mnogi od vas poznaju bar jednu osobu koja je otišla u SAD (na školovanje ili stručno usavršavanje) i vratila se posle godinu dana u primetno punijem izdanju.
Medjutim, ovako alarmantna statistika ipak iznenadjuje u vreme kada su Amerikanci, na svakom koraku, bombardovani upozorenjima o gojaznosti. Ako su 90-ih stalno slušali vesti o opasnostima pušenja (ta agresivna kampanja je dala rezultate), sada su - putem svih medija - zasuti savetima o zdravom životu i ishrani, spiskovima kaloričnih jela i pića i njihovih zdravijih alternativa, a kompanije stimulišu radnike da vežbaju i uvode manje masnu hranu u svoje kantine. U restoranima u Vašingtonu, sve češće vidjamo prijatelje koji dele salatu, umesto onih koji naručuju dupli hamburger, što ne znači da Mekdonalds i Burger Kings loše stoje.Poznato je, doduše, da je gojaznost u Americi velikim delom i klasni problem. Bogatiji slojevi mogu da sebi priušte skuplju, organsku hranu i nutricioniste, dok siromašni za nekoliko dolara dobijaju „super-size" obroke po „fast-food" restoranima. Zašto onda ne bi zaronili zube u krompir sa pavlakom i slaninicom, i stuštili nekoliko burgera pride?
Pa opet, zdrav život je već nekoliko godina „poslednja moda", a pristup zdravoj hrani je sve lakši. Do nedavno ste iz „Whole Foods"-a (lanac prodavnica organske hrane) zbunjeno izlazili sa dve lagane papirne kese, koje ste platili najmanje pedeset dolara. Danas lanci običnih supermarketa izbacuju svoje organske proizvode po povoljnijim cenama. Gotovo svaka masnija hrana ima svoju „low fat" varijantu. „Fast-food" restorani kreiraju „zdraviji meni" - sa voćem i žitaricama umesto pomfrita, doduše njihove mušterije nisu sigurno tu došle radi zdrave hrane). Velike porcije su i dalje problem. Četvoro Parižana bi lepo ručalo od jedne porcije u „francuskim" restoranima u SAD. Ali, biće zanimljivo videti ko će se još odvažiti da Amerikancima uskrati „value" za njihov novac, pri čemu se podrazumeva kvantitet. No, sve u svemu, opasnosti od gojaznosti - srčana oboljenja, rak, dijabetes, izmedju ostalih - trebalo bi da su dobro poznate svakom živom biću od istočne do zapadne obale. Pa opet, broj gojaznih je premašio broj onih sa prekomernom težinom. O čemu se tu radi - neinformisanosti, tvrdoglavosti, ravnodušnosti ili bar trećina Amerikanaca pati od depresije?
Na kraju, ako ste na sve ovo pomislili - šta nas briga za debele Amerikance - jedan podatak Svetske zdravstvene organizacije. Gojaznost je poprimila razmere globalne epidemije. Više od milijardu odraslih na svetu ima višak kilograma, a najmanje 300 miliona je klinički gojazno. Kina, vekovima poznata po dugovečnosti svojih žitelja i zdravoj hrani, bori se sa gojaznošću. Epidemija zahvata i Bliski istok, ostrva na Pacifiku i Istočnu Evropu, upozorava SZO.