"Šta je to u muškom biću...." -
provokacija ,
čista
...ili ..
Pitanje je sad?
Iskušenje, , odoleti iskušenju ili ne
Preljuba ...
Dijalog... ( povod gledanje nekog filma ..)
()
- Reci mi, šta bi uradio, kada bi saznao da te žena prevarila sa drugim, nije bitno ko je u pitanju, neko koga ne poznaješ ,
- „Zgazio bi je k`o "!
- A da li bi je prvo pitao , zbog čega se tako nešto desilo?
- „Šta ima da je pitam, čoveče"
- Kako šta?
- „Lepo, pružio sam joj sve "
- Šta , na primer?
- „Vidi ovako, doveo sam je u moj stan, kupio joj kola, kupujem joj stalno neke krpice, plaćam razne solarijume, teretane, fitnese..."
- Pa zaradi i ona neku lovu
- „Da , ali to je mnogo manje, ne bi bilo ni .."
- Hm...da li, redovno , mislim..sex
- „Naravno, opslužim je ako na to misliš"
- Čoveče! „Opslužim je"! jbw kakav izraz,ako tako razmišljaš, kao da ideš na robiju!
- „Pa dobro,nisam se baš... imamo redovan sex, koliko joj treba."
- Pretpostavljam onu varijantu „misionarski" kad već tako pričaš..
- „Hej, mnogo se nešto ti raspituješ,
- Dobro, zezam se. Da li si je pitao nekad da li joj je to dovoljno, mislim redovan sex, šta ti to znači jednom, dva , tri pet , puta, dnevno, nedeljno mesečno...
- „Šta imam da je pitam , valjda znam
- Kako znaš, ako je nisi pitao? Pitam te samo , interesuje me zašto se tako nešto dešava?
- „ Ne znam zašto se dešava, ali ova moja bi me zapamtila za sva vremena"
- Znači žena ne sme da ima neku avanturu, po tebi?
- "Normalno, zašto se onda udavala!"
U tom trenutku pored prolazi atraktivna žena, zgodna, doterana ,nameštena dobraaa... samo tako! Merkaju je obojica , naravno...
- „Ala bi ovo vredelo propustiti kroz ruke!"
- Čekaaj , a žena?
„Nema ovo veze sa njom, ovo je ,čisto ... greota bi bilo ne iskoristiti...mmm... "
-Pa tu se slažemo, bilo bi greota, a reci mi šta misliš o ravnopravnosti polova?
- „Ma to je ok, i treba da je tako"
Da , da jasno mi je, naravno da mi je jasno
Nije doslovce, tako je tekao neki neobavezan razgovor dva muškarca i činilo mi se kao dobar uvod za, možda, sličnu priču, malo ddrugačiju o dilemi , ili iskušenju na koje nailazimo, verovatno svako od nas.
Muškarac , recimo, srednjih godina, ako uzmemo da prosečan životni vek oko 70 godina, malo više od toga,
, materijalno obezbeđen , u smislu da može da priušti porodici mnogo više od zadovoljenja osnovnih životnih potreba. U braku sa ženom koja je takođe visoko obrazovana ( doduše danas je i teško zamislivo imati nešto manje od obrazovanja ukoliko neko želi da postigne neki cilj da radi ono što želi. Ne računam ovu finansijsku krizu ili mafiju tajkune i slično).Zgodna , lepa.
Na početku, kao na filmu, ljubav na prvi pogled otprilike, strast naravno,
period upoznavanja, kako bi rekli zabavljanja, , završetak studija, zaposlenje, brak . Dolaze deca , uglavnom život teče nekim tokom, idiličnim, bez većih trzavica.
Ljubav,s početka zajedničkog života , sigurno da postoji , samo je možda dobila neki oblik,smisao, ako tako može da se kaže , potrebe, poštovanja,
a strast postoji,bar su iskre uvek tu, koje se rasplamsaju,a sve primereno hm...mogućnostima , tajmingu .. I naravno nema mesta razmišljanju o mogućoj preljubi, neverstvu, jer tako nešto u takvom odnosu ne bi trebalo ni da se dogodi. Poverenje!
Čovek ,uspešan u poslu kojim se bavi , ostvaruje rezultate, napreduje u karijeri,.što podrazumeva i određene privilegije ... odličan kanc, službeni auto, otvoren račun za troškove na poslovnim putovanjima i naravno sposobnog pomoćnika , recimo dobru sekretaricu. Ne mora da bude Rakel Velč , ali nije ni Baba Jaga.
Odnos strogo poslovan , a kako je sposobna sekretarica od velikog značaja , muškarac se sigurno oslanja na njenu pomoć oko mnogih stvari koje treba uraditi za uspešno obavljanje posla. A posebno diskreciju.
I polako taj odnos, postaje prisniji.
Veče pred jedan takav poslovni put, on odlazi kod nje , jer je u svoj žurbi i pripremama, zaboravio materijal koji treba da ponese , i javio da će doći do nje da preuzme to što mu treba.
Dolazi pred vrata njenog stana , zvoni , čuje "otvoreno" i ulazi.
I sledi scena.... diskretno, svetlo lampi, boca dobrog konjaka, dve čaše, sveće na stolu, ali dovoljno da se vidi šta treba, tiha muzika, ... ona sedi ....
...
Dok on , "zbunjen" zatečen, ne može da poveruje da se nešto tako dešava, ona govori polako
" Čekala sam te, dođi , i uzmi sve ti je dozvoljeno "
Prekid filma. Hm... sve je beplatno..
Da li je?
Ovo je recimo čista fikcija, jedna od mogućih situacija , koje se nekada nekom dogodi, možda slična koja će se nekom dogoditi,. Ne mora to da bude ovako kako sam opisao , može da bude neka sasvim sluščajna poznanica,
Trenutak strasti .
I šta živ čovek, muškarac , kao što je gore opisano da uradi u nekom takvom trenutku?
Kakvo iskušenje!
Trenutak slabosti?
Da li će se u tom trenutku setiti žene sa kojom je do tada proveo toliko vremena, ljubavi , poštovanja,njihovog zajedničkog života , poverenja....i da li će ga to naterati da se zahvali, okrene se i ode?
Da li će oćutati i pobeći glavom bez obzira,?
Uzeti piće , i otići bez reči,?
Ili ....
Pa to je krasno
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar?
Ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona u opasnoj dobi,
a ja poput pijetla,
pričam joj pjesme.
Ona se divila:
bedrima, dojkama, kukovima...
Svim svojim sokovima,
ona se divila mojim stihekima,
a ja sam pio vinjak.
I jedino što je znala reći:
- Pa to je krasno.
I meni je sve bilo jasno.
I užasno. I strašno. I žao.
I sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina,
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina
plakala je.
I ne hoteći, griješila je
milujući jastuk,
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti,
a ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti.
I sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu.
Vatra se jarcala u kaminu...
A ona je pričala o svojoj mački,
i o ludnici u diskiću,
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola i deset milijuna na knjižici...
I meni je sad stvarno
sve bilo jasno,
i rekao sam djevojčici:
- Pa to je krasno.
To je, zaista, krasno.
I otišao sam padajući
sa snijegom po ulici.
A to je, zaista, krasno!
Enes Kišević
...Ili...