objavljeno u današnjoj Borbi
Slučaj Miladina Kovačevića, ali pre svega slučaj kako su naši mediji i javnost reagovali na slučaj Miladin Kovačević, bacili su u senku neka druga neprijatna dešavanja na našem spoljno-političkom planu, koja itekako zaslužuju istu ako ne i veću pažnju.
I Borba je omanula u svojoj borbi i PRu. U danu kada je noseći teskt na naslovnoj strani morao biti o haškim presudama generalima vojske i policije i Nikoli Šainoviću, ona je i dalje u prvi plan gurala tužne sudbine i ispovesti konzula i ostalih nižih i manje bitnih likova upletenih u aferu Kovačević.
Reakcije Vladinih zvaničnika i samoproglašenih ili od SAD i EU rukopoloženih Evropejaca-naprednjaka na izrečene presude skoro se ni po čemu nisu razlikovale od radiklaskih. Alfizičar Vuk Jermić nam se javno otvorio i priznao da intimno kao građanin, kad nije ministar spoljnih poslova, o Hagu ima vrlo nepovoljno mišljenje. Član Vlade i visoki funkcioner SPS, Milutin Mrkonjić, neskriveno poručuje da su presude sramota i da će istorija pokazati da je Slobodan Milošević bio u pravu. Svi uglas tvrde da je generalima-junacima i Šainoviću presuđeno samo jer su „ branili svoju domovinu." Nigde demanta od strane Vlade bar da im je suđeno i presuđeno, prvostepeno al i to je indikativno, za to što su prekoračili dopuštene mere, što su prekomerno koristili silu, ko „naš Minja", što su u tom prekoračenju načinili teške zločine protiv čovečnosti, i to očito u koordinaciji.
Reakcije na oslobađajuću presudu bivšeg predsednika Srbije, Milana Milutinovića su tek slika alfizičara i sledbenika mu u kučinama. Ona ih unekoliko limitira da tvrde kako je Hag uvek protiv Srba i Srbije. Pritom oslobađajuću presudu Radiću niko od zvaničnika nikad ne spominje u tom insisitranju na haškoj nepravdi. No, presuda Milutinoviću im daje odrešene ruke da nesvesno potvrđuju kolika je razvalina od države ona Srbija bila.
Kolika je tek ova pitam se ja. Što Šabić reče pre neki dan- problem je što sadašnja vlast ne poštuje zakon. Malo li je. Tumačeći da je „jedini izabrani predstavnik" naroda oslobođen, Jeremić samo potvrđuje tezu Tužilaštva o izmeštenom lancu komandovanja, gde je Milošević imao glavnu ulogu, kontrolišući direktno generale i u Vojsci i u policiji.
Jeremić je, a nažalost s njim i Srbija, u grdnim problemima, ne samo zbog slučaja Kovačević. Njemu je taj slučaj u stvari pomogao da se fokus javnosti skrene sa par neprijatnih odluka koje je EU donela, a koje direktno dovode u pitanje ispravnost njegove politike. Ma kako on sam sebe ocenjivao. Kad mu UN organ poput tužioca Serža Bramerca nije po volji, Jeremić koji UN voli više od Ban Ki Muna i drugih, i spreman je kao i Koštunica da ga i od takvih brani, alfizičar koji BTW lično ako ne i kao ministar ne podnosi još jedan UN organ- Haški sud, on kuka EU da daju alternativnu procenu naše saradnje sa UN organom-Haškim sudom. U javnosti je potpuno nezapaženo prošla vest da su mu iz EU rekli-NE. Mi, za razliku od tebe, verujemo u UN.
Ne samo to, već su mu u Beograd poslali i specijalnog izaslanika Havijera Solane. Nije EULEX misija u gradu, ali jeste specijlni izaslanik sa jasnim madatom- da poboljša ono što EU od nas i u godišnjim izveštajima za 2007. i za 2008. očekuje-da pomognemo napore EU na Kosovu. Poruka je tu-ma kako voleli UN i bez obzira šta će reći još jedan UN organ, Stalni sud prvde, o nezavisnosti Kosova, EU nastavlja da u regionu preuzima vodeću ulogu. Alfizičar sad ima paranoju šta da misli i o tom UN organu, kome je velikodušno prepustio da presudi o kosovskoj nezavisnosti, jer histerično poručuje da su ove najnovije presude pred MKSBJ presude pojedincima a ne državi. Lektira alfizičaru-Vojin Dimitrijević.
The Curious Case of Vuk Jremić, a nažalost s njim i svi mi, dobio je od EU nešto pre ovih udaraca još jedan, prilično bolan. Naime, njegova ingeniozna ideja da prvo dobijemo status kandidata pa tek onda da nam se odmrzne Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nije naišla na razumevanje u EU. Što je i gurao tu ideju toliko? Da nije zbog toga što su sve prethodne zemlje koje su sa crne izbile na belu šengen listu prvo dobile status kandidata.
The Curious Case of Vuk Jeremić, u svom alfizičarskom transu uporno tvrdi da je za zastoj oko SSP kriva holandska vlada koja ima neke svoje „frustracije" oko Srebrenice. Ne, holndska vlada te svoje frustracije i griže savesti reguliše u Holnadiji, padovima vlada i oštrim javnim debatama. Za naš zastoj smo krivi mi. Holandski stav oko naše sradnje sa Hagom i SSP je principijelan i tiče se našeg odnosa prema nedavnoj prošlosti. Koliko su u svojoj principijelnosti bili u pravu, Holanđanima ovih dana potvrđuje ceo državni vrh svojim reakcijama na najnovije presude. Inače, u Srbiji nije u toku ni jedno suđenje za masovne grobnice u Batajnici, na primer. Ma šta mislila o Pavkoviću, Lazareviću i Lukoviću, prosto je nemoguće da su sami sve to uradili. Ostali su ovde. Među nama. Ako je suditi čisto po hijerarhiji i komandnom lancu, eno ih i u vrhu Generalštaba.
I deo NGO javnosti sa razlogom, ali i sa potpuno drugačijim argumentima od Vladine ekipe, upozorava EU da će neizlazak na Belu šengen listu, ugušiti i ono malo iskrenog pro EU zanosa u Srbiji. Statistika je jedno, šezdesetak posto nas bi po njoj u EU, al pod našim uslovima. No, te iste NGO se zalažu i da se i u srpskom Parlamentu usvoji nedavna rezolucija Evropkog parlamenta o Srebrenici. Možda bi se jednim takvim gestom moglo pokazati da bar razumemo o čemu je reč, kad već nismo u stanju da uhapsimo i isporučimo Ratka Mladića. Možda bi Holnađani rekli, OK. Ali ne. Pogađate-najevropljninu to ni na pamet ne pada. Rezolutno. Zato jesmo tu gde jesmo, a ne zbog Holanđana, Bramerca, Sonje i Nataše.