Većini ljudi u svetu je jasno da svetska recesija neće početi da popušta sve dok američka privreda ne bude počela da pokazuje znake oporavka. A jedan od važnih činilaca tog oporavka mogla bi da bude reforma američkog zdravstvenog osiguranja.
Za one Amerikance koji imaju para da plaćaju privatno osiguranje, sistem zdravstvene zaštite funkcioniše besprekorno. Za oko 46 miliona onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, sistem gotovo da ne postoji. Američki mešoviti - državno-privatni sistem zdravstvene zaštite je najskuplji na svetu. Sjedinjene Države su jedina među industrijski razvijenim zemljama u kojoj tom zaštitom nisu obuhvaćeni svi stanovnici. To pitanje je jedno od gorućih, a gledišta su podeljena uglavnom po stranačkoj liniji. Demokrate, kao što je predsednik Barak Obama, zalažu se za univerzalnu zdravstvenu zaštitu koju bi garantovala vlada. Opozicioni republikanci smatraju da bi to trebalo da bude lični izbor svakog pojedinca i da bi univerzalna zaštita mogla lako da se zloupotrebljava.
Amerikanci su veliki individualisti. Mnogi su pristalice filozofije da svako treba u potpunosti da raspolaže svojim prihodima i da sam određuje gde će i na šta da troši novac. Ali sve je to lepo i krasno kada novca ima toliko da može da se rasporedi na sve potrebe. Kada ga nema ni za ono najosnovnije, hranu, odeću i krov nad glavom, onda neko mora da pomogne. Kada je Barak Obama, kao mladi advokat, napustio unosan posao u Njujorku i otišao u najsiromašnije delove Čikaga da pomogne tamošnjim crncima u ostvarivanju njihovih najosnovnijih građanskih prava, mogao je na licu mesta da se uveri kako sistem zdravstvene zaštite ne funkcioniše za one koji ne mogu da ga priušte.
Na paradoksalan način, teško stanje američke privrede moglo bi da pomogne predsedniku Obami i demokratama u njihovoj inicijativi da reformiše zdravstvenu zaštitu. Većina zaposlenih Amerikanaca ostvaruje zdravstvenu zaštitu preko svojih firmi, koje plaćaju deo tih troškova. U trenutku kada svi poslodavci gledaju kako da smanje izdatke, stavka „zdravstveno osiguranje" prilično je visoka i bolna. Univerzalno osiguranje, u čije fondove bi uplaćivali svi, podelilo bi to opterećenje na veći broj učesnika, što bi s jedne strane smanjilo troškove, a s druge omogućilo zdravstvenu zaštitu i najsiromašnijim stanovnicima. Uštede za forme bile bi osetne, a taj novac mogao bi da bude uložen u kupovinu novih mašina i otvaranje novih radnih mesta, što je siguran put ka oporavku privrede.