Prvo, ne mislim da su izmene male. Dosta izmena je učinjeno u toku rada nevladinih organizacija na modelu zakona (period 2001-2006), a naročito u drugoj polovini 2008, kada su dva ministarstva organizovala ozbiljne javne rasprave sa svim relevantnim akterima. Posle toga je finalni tekst dobio pozitivnu ocenu SVIH ministarstava (pa i Ministarstva vera), a zatim i cele Vlade, pa onda dva odbora u Skupštini. Amandmana stranaka nije bilo (koliko sam ja obavešten). Zbog toga ne mislim da je izbacivanje transeksualnosti, pa dodavanje novog stava u vezi diskriminacije po osnovu verskih prava i na kraju potpuno izbacivanje „rodnog identiteta“ nešto što je MALA izmena. Izmene su velike, a to što verske zajednice i dalje nisu zadovoljne je nešto što je potpuno logično. Još je paradoksalnije da im sada odjednom seksualna orijentacija nije problem, nego je navodno problem samo kada je neko ispolji. Ne mogu da verujem da crkva pravi tako džinovske korake za samo 10 dana. Pre će biti da oni ne žele ceo zakon (tačnije – upotrebljiv zakon). O motivima su pisali mnogi ovih dana, pa ne bih ništa dodavao.
Drugo, čini mi se da će Vlada popustiti. U pitanju je samo „modalitet“. U našem pravnom sistemu, Vlada temelji svoj mandat na skupštinskoj većini. Generalno, ta većina uvek postoji za predloge koje podnese Vlada. Naravno, amandani JESU mogući i to jeste posao Skupštine. Dešavalo se i dešava se da se u Skupštini izmeni neka SITNICA u zakonu. To je normalno, ali ne i u ovom slučaju. Zašto? Pa upravo zato što je ceo zakon prošao odbore i zato što do jutra kad je „pukla bruka“ niko nije imao nikakve primedbe. Da je imao, čuli bi mi i pre toga Palmu i njegove probleme sa dva tipa u avionu, Nikolić Tomislava koga više niko ne može da pohvata u nabrajanju „nenormalnosti“ i DSS koji je u ovih 10 dana smislio kako „crkvu treba sistematski ugraditi u proces donošenja odluka“. Dakle, svaka promena ovog NAJNOVIJEG predloga Vlade bi značila jednu veliku PREVARU, sa ciljem da se dokaže da su oni ipak branili zakon, ali eto, Parlament je uradio nešto drugo „jer po Ustavu ima pravo“. Formalno-pravno, to je tačno, ali politički i moralno bio bi to novi šamar celoj javnosti. Rasim Ljajić je u pravu kada upotrebljava reč „blamaža“ i primer Slovačke koja je nešto „zaboravila“ pa je kasnije morala da menja.
Treće, ne slažem se sa ocenama da će zakon biti usvojen bez problema. Zamislite kada u naredna dva dana SPC ukapira da ih niko ne zarezuje i onda odluči da izda jedno saopštenje u kome će reći/narediti da sveštenik ne dolazi u kuću/na slavu svakome ko glasa za zakon. Zbilja efikasna mera, a ništa ih ne košta. Imam na umu mnogo toga što naša nevladina organizacija „95%“ može da uradi u par dana i uzrokuje novi problem. Ne zaboravite da ta ekipa ima puno vremena, ne izlazi na izbore, ne želi EU i može da se igra do mile volje. Njihove najvernije sluge u liku DSS su već najavile zatrpavanje Skupštine amandmanima. Ako niste videli, SPC u svom novom tzv. koncentrisanom predlogu traži „samo“ 4 izmene. Čisto da pokažu kako oni „nisu protiv zakona“.
Da se ne lažemo, Predsednik Tadić je takođe u nekoliko navrata izjavljivo da famozna „homoseksualna orijentacija“ nije nešto normalno, da ne podržava gej brakove, paradu i još mnogo šta. Pre nego što je postao Predsednik imao je i oštrije izjave. Zbog toga mislim da ponekom iz ekipe „Za evropsku Srbiju“ može pasti napamet da glasa za neki bogougodni amandman, znajući da se „šef“ neće ljutiti. To bi bila potpuna propast, naročito imajući u vidu da je LDP najavio punu podršku zakonu i time otklonio opasnost da bi Palmino NE ili Čankovo odsustvo bilo problem.
Sutra je u Novom Sadu u 13h, konferencija za novinare Koalicije protiv diskriminacije. Dođite!