Mučenje ratnih neprijatelja i političkih neistomišljenika u cilju otkrivanja informacija postoji, složićemo se, od kada je sveta i veka. Nezamislivo okrutne i sadističke metode ispitivanja korišćene su od starog Egipta, Grčke i Rima, preko španske inkvizicije do Trećeg Rajha i sovjetskih gulaga. Debata koja se opet usijala u Sjedinjenim Državama (objavljivanjem memoranduma Sekretarijata za pravosudje) pokazuje da tortura nije strana ni 21. veku, ni državi koja želi da bude „svetionik demokratije i bezuslovnog poštovanja ljudskih prava“. Kako je to strah od reprize 11. septembra 2001. naveo obrazovane, emancipovane, disciplinovane američke lidere da zanemare standarde kojima se njihova zemlja ponosi, i daju zeleno svetlo za primitivne i sadističke metode iznudjivanja informacija od osumnjičenih terorista?
Proteklih smo dana u medijima slušali (a u Glasu Amerike i sami istraživali) stavove političara, pravnika, aktivista za ljudska prava, običnih gradjana… Mnogi se najodlučnije protive torturi, u bilo kom vidu. Drugi smatraju da je rat protiv terorista izuzetak, da su te brutalne metode efikasne, i da potencijalno spasavanje hiljada života mora imati prioritet nad humanističkim obzirima. Iako je nemoguće razmotriti tu temu u ovom formatu, hajde da je bar „načnemo“ pregledom nekoliko stavova… Sam predsednik Obama ne isključuje mogućnost da se podignu optužnice protiv zvaničnika Bušove administracije koji su odobrili torturu. On priznaje da mnogi Amerikanci smatraju da je ideja „biti iznad svog neprijatelja“ – naivna, ali kaže da se Amerika mora pridržavati tog standarda. Bivši potpredsednik Dik Čejni smatra da javnost mora da bude obaveštena o dragocenim informacijama koje su dobijene ovom vrstom ispitivanja zatvorenika, kako bi se vodila „poštena debata“. Kako prenosi CNN, čak i Obamin direktor nacionalne obaveštajne službe Denis Bler u jednom internom memorandumu navodi da je moguće da su tim tehnikama prikupljene veoma važne informacije o teroristima.
Njujork Tajms otkriva da niko od visokih zvaničnika Bušove administacije, CIA-e ili senatskih lidera po svemu sudeći nije istražio poreklo tehnika koje su odobrili posle vrlo oskudne debate. „Ovaj neverovatni konsenzus bio je u velikoj meri moguć zato što niko nije znao da je takav program vojne obuke stvoren pre više decenija, kako bi se američkim pilotima i vojnicima dao primer metoda torture koju su primenjivali komunisti u Korejskom ratu, i kojima su iznudjena brojna lažna priznanja Amerikanaca. Čak ni direktor CIA-e Džordž Tenet, nije ispitao istoriju najšokantnijeg metoda, tehnike simuliranog davljenja nazvane „voterbording“ – piše Tajms.
U želji da zaštite gradjane, političari su dakle požurili i odoborili torturu, a nju su dalje u praksi sprovodili agenti CIA-e, koji su „samo sledili naredjenja“. Kolumnista Kanzas Siti Star-a, Arturo Mora, navodi da je bilo koja forma mučenja, uključujući potapanje u vodu, neodbranjiva, i da su agenti koji su sledili naredjenja izgubili svoj moralni kompas. On dalje citira kritičare koji kažu da se opravdanjem o slušanju naredjenja pravi savršena paralela sa nacističkom odbranom u Nirnbergu – ali ističe da je u pitanju logička zečija rupa u koju se ne sme upasti. „Tortura, posebno u demokratiji je neprihvatljiva. Ali koliko god da je strašno to što su agenti radili svojim zatvorenicima, ne može se porediti sa Hitlerovom ubilačkom mašinom u kojoj su ljudi, sledeći naredjenja, ubili i kremirali milione…“, zaključuje ovaj kolumnista.