I dok mi, o svom jadu zabavljeni, pokušavamo da gledajući u bob i tumačeći tikove i grimase novoizabranih i odlazećih ne bismo li pronikli u tminu sutrašnjeg dana - svet se sadašnošću i budućnošću bavi ozbiljno, temeljno, sistematski.
Na primer - Barclays bank. I ne samo ona. I druge najveće svetske banke, a bogami i vlade.
Do pre dan ili dva ovde je identifikacija bila "Radio B92".
Voda ušla u server? Ne. Evo jednog interesantnog tvita:
Nema saoipštenja, nema nove programske šeme. Upokojenje u tišini informativnog radija u etru Srbije, u procesu u kome je u toku i eutanazija lokalnih medija.
Profit ždere sadržaj.
Od Velikog brata na ovamo ništa više nije isto.
Moj najjači
Čudan je to paradoks: da me neko pita mislim li da je Olja Bećković novinar - iskreno bih se dvoumio i ne znam šta bih odgovorio.
Opet, da me neko pita: ko je najbolji novinar u Srbiji, među troje - a verovatno prva – bila bi Olja Bećković.
Sa televizijskom političkom emisijom tipa tok šou takve dileme sigurno ne bih imao. „Utisak nedelje“ bez premca je na prvom mestu čitavu deceniju i po, i duže. Uprkos pomalo okoštaloj formi, uprkos zamoru koji se ponekad oseća. Način na koji (je) Olja Bećković to radi(la), od apsolutne, robotske pripremljenosti, fantastične koncentracije, znanja i spremnosti da se definišu teme i postave prava pitanja čine je nedostižnim takmacem u toj trci. I munjevita reakcija, i britak jezik, i intelektualno poštenje.
Činilo bi je, to jest, da takva trka postoji.
Realno - nisam očekivao da se mi, kao oni neki štreberi, ljubimo ispred autobusa. Recimo da bi neki mali, tajni mah-mah bio sasvim ok. Mungos se ni sa tim nije složio.
Ok, bar nismo brijali ono malo paperja sa nausnice. I to je nešto. A nije da nismo bili zapeli.
Kad si mali kao Srbija, i siromašan kao Srbija, i nesrećan kao Srbija stvarno ti treba zlatna žabica da bi na mestu kmeta dobio nekog poput našeg kmeta. I da je mutnim i uzburkanim vodama međunarodne politike navigava mudri i hladnokrvni kormilar.
A i vidi se kakav je gorostas u odnosu na brata Vladimira.
Šta je to što povezuje Gebelsa, Ždanova, Makartija, Vučelića, Šešelja, Gorana Matića i Službe za informisanje SNS?
Jezik.
Zastrašujući, nemilosrdni vokabular kojim se služe kad opisuju svoje političke oponente. Neprijatelje, u stvari, jer oni nemaju protivnike. Sudeći po onome što izgovaraju i pišu. Nema drugačijemislećeg do kriminalca i veleizdajnika, i nema kazne do najteže.
Kao što reče Radovan onomad - "To je istina ali to su mi amputirali!" - i ministar kulture Srbije Bratislav Petković kaže da je njegova izjava o poželjnoj patriotskoj kulturi izvađena iz konteksta ali je aktuelna i korektna.
I šta još kaže ministar Petković?
Iako smo mi ovde, na osnovu relevantnih prognoza relevantnih prognozera sva suštinska i personalna rešenja odavno znali - eto došao je dan i čas da i Glavni odbor SNS a i profani građani Srbije saznaju sa kim ćemo u Promene.
ili
Kako sam ubio Petra Pana
Mali uvod:
ovaj tekst nastao je pre nekih mesec-dva i nikada nije baš potpuno dovršen. Nekako je uvek nešto falilo i žuljalo, i uvek je trebalo još nešto reći, ali paziti da to nešto ne odvede na stranputicu.
No, onda se pojavio blog "Kriza o'srednjih godina", maestralni rad koleginice Razmišljam, a na sličnu temu.
Pa sam ja ovaj svoj uradak, a kao komentar, postavio kod nje.
I onda odlučio, da ga, ipak, postavim i kao svoj zaseban blog. I to prevenstveno iz dva razloga: to jeste nekakvo bitna faza u mom životu, a za pretpostaviti je da nisam baš izuzetak, koja pretpostavka, opet, vodi i do drugog razloga za objavljivanje: hoće li se još kogod prepoznati u mom ogledalu?
Dakle - Namćor u ogledalu.
Kako čovek postane sve što je kod svog oca mrzeo.
Vlast je slast i strast. Vlast je droga. I sobom nosi ostvarnje mnogih snova.
Primer Tomislava Nikolića i Prve dame zajedno sa dvorskom svitom krasna su ilustracija za to. Sa vlašću problem počinje onog trena kad dođe do momenata za teške odluke i odgovornosti koju one povlače. O tome može da svedoči Aleksandar Vučić kome je, izgleda, trogodišnji medeni mesec sa glasačima i EU upravo istekao.
Da li je Predsednik Srbije Tomislav Nikolić pred samu novu godinu sa svojim istrčavanjem o Konačnom rešenju odnosa Srbije i njenog eksternog kancera, Kosova uleteo u čist ofsajd ili se iza tog poteza krije nekakva razigrana kombinacija I plan videćemo uskoro. Kao I to da li je u pitanju štipanje Vučića ili “dobar I loš policajac” varijanta.
Sa približavanjem dana nastavka briselskih pregovora o Kosovu nervoza raste na svim stranama sem na samom Kosovu. Što nije ni čudno obzirom na to da se zna ko na Kosovu I o Kosovu odlučuje I čiji je posao da njegove (I svoje) interese zastupa. Zato odavde gledano tamošnja situacija izgleda smireno I spokojno.
Ima tome nekoliko meseci a ne bih mogao da odredim tačan datum – ali moglo je jasno da se oseti da Vučić vise ne može da računa na miljenički položaj kod funkcionera EU. Lakmus, ili jedan od lakmusa je program Radija Slobodna Evropa, odakle sad već redovno i na dnevnoj bazi na račun predednika Vlade Srbije stižu sve oštrije packe i čvegeri.
Zaista, zašto to i čemu to? Ništa se u Srbiji ne dešava van onoga što se dešavalo i do sada: put ka EU sa stanovišta diktata nije ni na koji način ugrožen niti se sa njega skeće. Zadaci se prilježno izvršavaju a "bolne reforme" su u toku i po jasnim instrukcijama MMF i drugih nadležnih institucija. Gnječenje medija i opozicija funkcioniše kao i do sada, bez većih oscilacija i ekscesa. Dakle, o čemu je reč? Čemu povišeni tonovi, nervozne reakcije i sad već otvorene pretnjne?