Scream for me Belgrade bile su reči Bruce Dickinson-a nakon kojih se iz 15.000
grla prolomio vrisak koji se pamti do kraja života. Skoro dva sata svirke i to kakve!
Hitovi su se ređali jedan za drugim. 2 Minutes To Midnight, Wasted Years, The Number
Of The Beast, Run To The Hills, Iron Maiden, Fear Of The Dark, Hallowed Be Thy Name...
Atmosfera za pamćenje, Brus koji je ceo koncert pretčao i skakao sa zvučnika na binu
pa sa zida na... ko zna gde. Perfektno muziciranje Steve Harris-a, Dave Murray-a,
Adrian Smith-a, Nicko McBrain-a i Janick
Sportska dvorana u Dimitrovgradu nosi njegovo ime, svirao je bas gitaru u grupama Deep Purple i Black Sabbath, poznat je i pod nadimkom The Voice of Rock… Njegovo ime je Glenn Hughes! Dom Omladine, Beograd i glas koji se čuje jednom ili nijednom u životu, glas koji sam bezbroj puta slušao na slušalicama walkman-a, mp3 plejera, gledao DVD do iznemoglosti konačno sam doživeo da čujem i uživo. Pesme koje su klasika Rock muzike, Burn, Sormbringer i meni posebno draga Mistreated koja je u izvođenju Glenn-a i ekipe trajala čitavih 20 minuta dovele su masu do delirijuma.
Rock N' Roll Train je protutnjao Beogradom! Grmljavina i škripa kočnica
prilikom ulaska voza na stadion i adrenalinski šok od kojeg se jedva ostaje živ.
AC/DC!!! Hiljade crvenih rogova koji svetlucaju, fanovi u delirijumu i 500.000 vati
ozvučenja... veče za pamćenje. Dva sata i 20-ak pesama od toga 4-5 sa novog
albuma i more hitova koji ostaju za sva vremena. Rosie je jahala voz dok je
Angus na centru stadiona cepao žice. Vatromet konfeta koje je vetar raznosio
po celom stadionu, zaglušujuća detonacija iz 12 topova koji su se pojavili
Prelazim most i gledam one silne oblake iznad Tvrđave, delovalo je kao
da će kiša padati cele noći.
Ulazim na festival i zaboravljam loše vreme. Do prvog koncerta vreme
prekraćujem šetajući između bina. Gdegod škljocnem fotoaparatom, nailazim
na poznate ljude, stanem, popričam sa njima, svi nasmejani i veseli ubijaju
vreme kao i ja.
Već na ulazu u parter sam shvatio da ću biti jedan od najmlađih u publici, bluzeri, rokeri, rođeni 10-ak, 20-ak godina pre mene strpljivo su čekali da budu pretreseni i pušteni u Bg arenu. Upadamo unutra i zaista... sa 37 godina osećam se kao tinejdžer :))) Rokerice sa izvezenim ZZ Top amblemima, marame Harley Davidson oko glave, raznorazni Moto klubovi sa svojim obeležjima ali ne dam se ni ja tako lako! Skidam jaknu maslinasto zelenu i reklamiram svoju majicu, pa nek vide matorci da ima i nas mlađih :P
Ne bih mnogo drvio o koncertu, samo par napomena onima
Svake godine prvog dana EXIT-a hoću sve da vidim, da obiđem celu tvrđavu. I svake godine
po nešto od planiranog ne stignem da pogledam. Velika je tvrđava ili me godine
hvataju pa nisam više tako brz :). U 19h sam se popentrao na vrh Djave da posetim društvo
na najkartonskijoj bini na festivalu! MyEXIT stage:
A onda trk dole jer kao nekada, ponovo na otvaranju svira moj omiljeni domaći bend
Darkwood Dub!
Tri godine je Ćo-Ćo-San čekala svog voljenog da se vrati iz Amerike, odbijala je ljubav jednog princa, živela za dan koji će se pretvoriti u jednu od najvećih drama koje život može da izrežira. "Bolje časno umreti nego nečasno živeti" pisalo je na nožu njenog oca...
Madam Baterflaj Đakoma Pučinija ponovo na repertoaru SNP-a u Novom Sadu.
Dirigent: Zoran Juranić
Reditelj: Mladen Sabljić
Uloge:
Madam Baterflaj - Valentina Milenković
Suzuki - Jelena Končar
Pinkerton - Saša Štulić
Šarples - Vasa Stajkić
Goro
Poslednji dan ovogodišnjeg EXIT-a je po meni obeležila neverovatna
gužva na skoro svim mestima, pogotovo na mejnu gde je bilo
za neizdrž :)
A izbor muzike je bio fantastičan, nisam znao gde ću pre! Krenuo
sam sa starog mesta, MyExit Stage i nastup prijatelja :) DJ Nikolar.
Zatim krećem niže, na Roots and Flowers Stage i stižem na nastup
Zion Crew.
Na pola nastupa moram da krenem dalje jer je
Kako opisati scenu kada Mick Hucknall peva neke od najlepših
pop balada svih vremena a oko vas se čuje horsko pevanje
zaljubljenih parova? Kako opisati njegov glas, njegov osmeh,
vrhunske muzičare koji su uz njega i vibracije od kojih vam drhti
celo telo? Ne bih se upuštao u takvu egzibiciju! Jednostavno:
Simply Red!
Dva bisa, rasprodate karte i 10.000 duša su dovoljan dokaz da
je ovaj koncert zaslužio neki veći prostor i neko bolje ozvučenje,
no, neću da zanovetam, stajao sam dovoljno blizu bine i dovoljno
blizu meni dragih ljudi da