pred praznik rada o radnoj snazi ili o stezanju kaisa i tako to....
dakle skapirali smo: raditi vise, trositi manje i to je lek za „krizu".
(kriza o kojoj pisem inace nije ova svetska ekonomska. ona je samo ubrzala i eskalirala nase probleme - krizu koju smo sami stvorili pogresnim izborima pogresnih ekonomskih modela birajuci kosovo, evropu, nato, rusiju...).
napisao sam vec da je jedna od stvari koju je potrebno "stvoriti" radna snaga koja je jeftinija, mobilnija i edukovanija.
najbolji a dobar nije
Ove godine nisam bio na moru (niti cu ici).
Odakle meni, rodjenom u sred kontinenta, na 500 metara od pokusaja reke, poriv za kafom na ovakvoj terasi?
Члан 2.
Потребна средства за финансирање резултата који је утврђен у члану 1. овог закона и садржи буџетски дефицит (28.443.869.100 динара), издатке за набавку финансијске имовине (21.552.834.000 динара) и издатке по основу отплате главнице дуга (42.764.473.000 динара), износе 92.761.176.100 динара и
Da ili ne?
Necu pisati neki poseban uvod. Mislim da je svima jasno o cemu se radi. Drugarica me je danas podsetila na ovu dilemu. Dakle - kada se nadjete u situaciji da ste u konfliktu sa (_________)- (dopisite sami) - kako reagujete? Iskezite zube i isterate stvar do kraja ili se okrenete na drugu stranu i odete svojim putem?
Dakle drugari, pitanje je: pametniji popusta?
Da ili ne?
nije mi cudno sto je aca vlahovic rekao to sto je rekao. to je sasvim u skladu sa onim sto je i do sad pricao.
s druge strane profesionalni populista na prvu loptu prica slicno ali ....
gde su razlike u stavovima?
pa ukratko - vlahovic kaze - posle privatizacije propala su preduzeca koja su bila losa sama po sebi, koja nisu imala sansu da prezive ni na koji nacin (osim uz subvencije). dinkic s druge strane iako polazi od iste tacke (neka preduzeca su imala problema i ranije) glavnog krivca vidi u "losim vlasnicima koji nisu bili sposobni da vode kompanije".
sa
Занимљива је књига "Лоши/зли Самарићани, мит о слободној трговини и тајна историја капитализма" Ха-Јун Чанга. Ових дана сам је прочитао поново и па сам у размиљањима о њој имао неке периферне асоцијације које бих поделио са онима са вишком слободног времена. За потребе овог писања није битна основна теза ове књиге, иначе веома интересантна, да је свака држава у једном тренутку свог напретка била веома заштитнички настројена према свом привредном простору, да субвенције нису зло саме по себи осим у мантри слободне трговине која се намеће онима који још нису развијени. У једном тренутку се поставља зашто се та идеологија слободне трговине намеће "онима који долазе за нама"? Да ли је у питању љубомора или завера или је једноставно у питању идеолошко тумачење настало у другом контексту од оног који је био некад?
Колико год неко (а то сам првенствено и ја) не био фасциниран формом, све правдајући се суштином, не сме се занемарити и значај формалних ствари.
Таква једна, скоро па пука формалност, десила се и јуче. Мислим на оддржавање Друге међувладине конференције Републике Србије са Европском унијом. Том конференцијом и отварањем
rezultati se jos zbrajaju, proveravaju, potiskuju i mozda su vec poceli i da se zaboravljaju.
sto je dobro, ne treba se opterecivati, ipak ce novih izbornih kampanja biti koliko za par dana (znamo mi naseg predsednika).
zanimljiva je igrica pronaci svoje izborno mesto u izvestaju gradske izborne komisije pa gledati svoje mikro okruzenje. tu su najblize komisije, one sa kojima se dele kafe, price, romanse i ogovaranja (ok, kazu da je bilo i nekih koji nisu bas komsiluk ali...) pa je red videti kako se i koliko dele i politicki stavovi.
ono