ILI, SRBLJANOVIĆKA NIJE GADURA ONA JE PISAC!
Čovek ima jedan život i važno je da ga živi pošteno. Posle toga možda ima nešto, a možda dođe samo gusti mrak. A samo od te lične bruke ili poštenja zavisi da li će ti neko nekad zapaliti sveću, da ti svetli u tom mraku, ili će ti na grobu zapišavati koprive. Kad u Srbiji poštenje postane
Izolovane tribalne zajednice su po pravilu vrlo male zajednice, do nekoliko hiljada ljudi. Njihova brojnost je uvek ograničena prirodnim okruženjem, ponekad i kulturom koja se u takvom okruženju razvije: žive na ostrvu koje može da nahrani ograničen broj ljudi (poput Sentinelaca), ili imaju kulturu jakih tabua, koja ograničava rast zajednice i kontakt sa drugim kulturama (poput naroda Xinga ili Piraha). U uslovima ograničene brojnosti, incest, kao i uzak opseg genetske varijacije, postaju neminovnost, čime se vraćamo na početnu tezu o neminovnoj incestoidnosti puritanizma.
„Запамти шта ти кажем: овај смак света једино ће курве да преживе.”
Д. Ћосић, „Време смрти”
Na molbu roditelja Kristine Denčić ponavljam blog. Ovo je još jedan pokušaj u nadi da će se neko odazvati. Bilo je par ljudi koji su se preko privatnih poruka javili iz inostranstva da pomognu Kristini, ali su u međuvremenu odustali, ili nisu našli vremena. Skromna svota novaca prikupljena u akciji Svi za Kristinu je potrošena, a bitka još uvek nije završena.