Finale Indijan Velsa : Đoković – Nadal 2:1 ..!!
Briljantna partija. Sudar divova. Ovaj meč sa Nadalom je bio posebno težak, jer je, psihološki, bio maltene nastavak onog polufinalnog, koji je igran sa čovekom koji je već sada teniska legenda. Utoliko je ova pobeda nad Nadalom teža, jer je bojazan, ne samo moja, već i mnogih mojih sagovornika bila
Welika Briljantna vest - Novak Djokovic osvojio Wimbldon !
Wimbldonski sjaj došao je kao kruna čitavog jednog perioda u kome su osvajani turniri i nizane velike pobede u velikim finalima.
najlepša nagrada za ...
A ŠTA ĆE NAM TEKST?
DOVOLJNA JE SAMO VEST !!
Sada je fokus na Jeleni Milić. Teško je - iznova - gledati isti scenario koji stiže iz sfere mitomansko-patriotske Srbije. Iz te iste sfere je poslednjih godina stigao čitav niz najogavnijih optužbi i pretnji novinarima, javnim ličnostima, pripadnicima nevladinog sektora, ... Jednom rečju, na meti je skoro sve što odudara od prototipa Srbende koji bi radije u ilovaču, nego u susret vesti da više nije 19. vek.
Новчаница, кованица... Глава? Писмо? Читам неке србијанске "толерантне" паметњаковиће, а по питању хрватског својатања Николе Тесле које се ових дана наставља, кроз стављање лика Николе Тесле на хрватске новце. Неки овдашњи, српски наднационални јапи аналитичари кажу - Шта има везе? Какав је то ниво расуђивања?! Никола Тесла није делио Хрвате и Србе. - Тако је. Није их делио. А зашто их није делио? Па, зато што тада за то уопште није било повода. Не може се причати о теми која не постоји. Тесла није делио Хрвате и Србе, јер није ни сањао да ће га Хрватска "дубока пропаганда" (некад мање, некад више уочљиво, перфидно и директно, корак по корак, али у сваком случају плански) проглашавати да је Хрват, иако је он ко зна колико пута нагласио да је Србин.
Srbija nadvladala aktuelne šampione sveta u košarci, Špance.
Ova utakmica je više od pobede u četvrtfinalu. To je pobeda jedne mlade generacije košarkaša nad sopstvenim neiskustvom. Španci su svojom neviđenom upornošću samo ulepšali taj čin.
Trojka Teodosića sa skoro 10 metara, tri sekunde pre kraja, valjda je bio najlepši način da se uzbuđenje dovede do košarkaškog vrhunca.
„Ravna gora“ počela sinoć... Serije ne pratim, a od filmova... tek... Uopšte uzev, slabo sam instaliran ispred televizora. No, htedoh da vidim kako je ovo urađeno. I, na kraju, odgledah prvu epizodu.
Onomad je obeležen Svetski dan zaštite životne sredine, akcijom čišćenja. Ubeđen sam da bi svrsishodnija akcija bila pod nazivom: „Ne bacajmo smeće po Srbiji". Akcija čišćenja jeste neophodna i tu zbora nema. Ipak, suština je u nebacanju zagađevina. Jer, ni vojska od više hiljada komunalaca, koja bi svakoga dana 24 sata plevila travnjake i potoke - ne bi mogla da sakupi ono što svakodnevno bacaju milioni nes(a)vesnih pojedinaca.
Najpre - evo snimka koji sam napravio u nedelju, hodajući po polupustari. Taj snimak je bio „okidač" da napišem ovaj post.
Kažu, opet bismo poslali decu da ginu!
Razgovaram sa nekim poznanicima o 27. martu. A to nije prvi put da se nalazim u takvom razgovoru na tu temu (sa nedoumicama koje su pomenute u narednim rečenicama i pasusima). Zastupaju sagovornici onu već opšteprihvaćenu i kanonizovanu tezu da je 27. mart 1941. godine, sa onim "bolje grob nego rob", apsolutno i nepobitno moralan čin, i izbor koji nema alternative.
Uprkos svim onim pojednostavljenim tumačenjima da je ishod izbora u Hrvatskoj pre svega dokaz jednog zabrinjavajućeg trenda u kome poslednjih godina u Evropi narasta desnica.., tumačenjima u sklopu kojih će se naravno praviti i nekakva paralela između Hrvatske i Srbije, u smislu da je i tamo i ovamo sada na delu družina iz 90-tih godina (s tim što u Hrvatskoj još treba sačekati i skorašnje parlamentarne izbore, čiji se pobednik sada lakše može pogoditi) – u prvom planu ipak ostaje vest da je na čelo Hrvatske došla jedna žena.