Došao poštar jutros, doneo mi odgovor od Kliničkog centra Vojvodine na moj zahtev za kopijom pisanog protokola po kome osoblje GAK-a porađa žene (vidi prethodni blog). Malo je reći da sam se (pozitivno) zapanjila brzinom kojom su odgovorili. Zahtev sam poslala u prošli ponedeljak, i za 7 dana već stigao odgovor! Svaka čast i pohvala na ekspeditivnosti. Što se gospođe(đice?) koja je odgovorila na moj zahtev tiče - e neka joj 5000 Dinkićevog bonusa, nije mi žao. Radi žena svoj posao kako treba i na vreme.
A i odgovor lep i kulturan, pa povrh toga još i razumljiv. A glasi ovako:
Nešto sam ovih dana evocirala uspomene, pa se prisetih kako smo pre skoro godinu dana Zorka i ja bile u poseti jednom porodilištu, kojom prilikom sam doživela da nam gosn. glavnokomandujući pomenute ustanove uskrati uvid u porođajne protokole. U stvari, nismo mi ni tražile uvid u protokole, niti smo tim poslom došle, ali iz nekog samo njemu poznatog razloga pomenuti gosn. glavnokomandujući je načelnici porodilišta pred nama dao strogo uputstvo: "Sve možete da im date, ali protokole nikako."
Otpisalo mi moje milo i drago Ministarstvo zdravlja.
Međutim, čim mi je poštar predao kuFertu, znala sam da nije ništa dobro. Tražila sam da mi pošalju dva debela izveštaja (vidi prethodni blog), a kuFerta laka ko pero. Takođe mi nije jasno ni što su smarali siroma poštara i trošili pare iz budžeta na poštarinu, kad sam lepo napomenula da informacije želim dobiti u elektronskom obliku. Izgleda da su kompjuteri državnoj upravi još uvek najveća moguća Babaroga. Ili je, pak, u pitanju dosledno držanje za onu staru narodnu: "Zašto da bude jednostavno (i jeftino), ako može da bude komplikovano (i skupo)."
Elem, piše meni moje milo i drago Ministarstvo zdravlja 'vako:
Čitam odjutros o najnovijoj papazjaniji koja se zakuvala oko terapije zračenjem na Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici. Čitam, i ne mogu da verujem da neko u isto vreme može da izgovori: "Izveštaj IAEA je laički interpretiran" i "Za novi način zračenja ni polovina radiologa ne zna". Pa, ko da ga interpretira onda, hebo ga patak, kad su i radiolozi laici?! To prvo.
Drugo, s obzirom da je ovde reč o međunarodnom izveštaju, čisto sumnjam da mu je bilo kakva interpretacija uopšte potrebna. Još ne videh međunarodni izveštaj o bilo čemu koji nije jasan sam po sebi i napisan prema međunarodnim standardima. A jedan od međunarodnih standarda zahteva da izveštaj bude razumljiv i laicima. U to sam se lično uverila čitajući izveštaj eksternih evaluatorki o Baby Friendly programu u nas. Sve jasno ko dan, nema tu šta da se interpretira. To samo kad nešto nadžvrljaju ove naše "komisije za stručni nadzor" - e tu ni laička ni stručna interpretacija ne pomaže, tu samo vidovnjaci pomažu.
Prvo ministar Dačić pohapsi šta je pohapsiti trebalo, i kaže kako su prepisivali više lekova nego što treba. Onda tzv. ministar Milosavljević izjavi kako on ne može da veruje da je bilo ko bio u stanju da to uradi.
Zatim novinari i javnost "prepisivali" jednoglasno pročitaju kao "davali", a tzv. ministar Milosavljević zakaže tribinu na kojoj se zaključi da su za papazjaniju krivi novinari i ministar Dačić.
Onda ministar Dačić izjavi da on "govori precizno", a u medijima se pojave "navodni transkripti" telefonskih razgovora jednog od uhapšenih lekara, iz kojih se vidi da nije reč samo o "prepisivanju" već i o "davanju".
Kad malo bolje razmislim, garant je farmaceutska mafija potplatila gde i koga treba i za ovo neobično razmnožavanje i neutepavanje komaraca, crnih mušica, krokodila i ostalih karakondžula, čije rezultate minulog rada u komšiluku svakodnevno na deci i sebi upoređujemo, sve se usput prebrojavajući ko je od juče završio kod lekara i na injekcijama. Umesto da, ko sve normalne majke (i po koji otac) što čuvaju decu dok se mlate uokolo štapovima po žbunju, razmenjujemo informacije o najkvalitetnijim omekšivačima, počelo razgovor da nam se vrti oko antihistaminskih sirupa, kremica i ostalih preparata za ublažavanje posledica minulog rada karakondžula. Te koji je domaći, te koji je švajcarski, te koji je skuplji, te koji je jeftiniji.
Posle nekoliko godina preduzetništvovanja, zatvorim moju jadnu agenciju u februaru prošle godine.
Pre neki dan, stigne mi rešenje za porez za isticanje firmarine za 2010. godinu. Pomislim: "Kakvi ludaci, nisu proknjižili!" Odem pre pet dana da im skrenem pažnju na propust. Oćeš vraga! Rad sa strankama od 8.00 do 13.00, a ja došla u 13.10. Vrata zaključana.
Psujem, hebem mater četvoroipočasovnom radnom vremenu državnih službenika (pauza od 10.00 do 10.30), ali šta ću - odem kući neobavljena posla i poremećenih živaca, sve usput psujući Dinkića i njegov MMF.
Isplaniram danas da odem opet, ranije. Uhvatim dete za ruku i pravac - Opština Novi Beograd, II sprat, soba 76.
Kuc, kuc, dobar dan.
Zauzvrat ni dobar dan ni pomoz' Bog ni Bog ti pomogao, nego se nastavlja razgovor o tome da je neko umro, pa kako je umro, pa mlad bio, pa jao strašno, pa tako i moj neki poznanik isto, i mlad bio, pa 'vako umro, pa 'nako umro, pa znaš ga, kako ga ne znaš, pa bio ovde onomad... ko da dete i ja nismo ni ušli u kancelariju.
Kome više verujete: ministru-lekaru ili ministru-nelekaru?
Kaže ministar-lekar: "Meni deluje neverovatno da je bilo koji zdravstveni radnik svom pacijentu dao veću dozu da bi došao do finansijske koristi."
Kaže ministar-nelekar: "Da budem ovde jasan i precizan, prepisivali su više lekova nego što je potrebno pacijentima, da bi potrošnja tih lekova bila veća kako bi dobijali veći novac."
Sećam se ko juče da je bilo, imao je 3 (tri) godine, razbacao igračke na sve strane, neće da ih skupi... pa ja zapretim:
"Sve što ne pokupiš dok se ja vratim iz kuhinje, ima da bacim u đubre!"
A moje dete me pogleda, onako... kako bih rekla... ko da oće da kaže: "Mene si našla da zahebavaš?", priđe gomili igračaka, pokupi 3 komada istih (od pola miliona ukupno prisutnih, leba mi), vrati ih na mesto i mrtav ladan reče:
"Ovo ostalo baci."
U nedelju, 30.05.2010. godine, navršilo se godinu dana od smrti Natalije Tešić.
A priča još uvek nije ni blizu epiloga. Zašto? Zato što institucije ove zemlje služe samo i isključivo za ukras, a zaposleni u njima za svojim radnim stolovima sede samo i isključivo da bi mogli da pokupe "pomoć" zbog premale plate od 790 eura.
Od avgusta 2009. godine čeka se veštačenje Medicinskog fakulteta.