Brizljivo cuvani, prenoseni godinama sa tavana ili iz podruma svake godine pred zimske praznike. Kupovani i birani pazljivo i znao se svaki. Pravljeni od krhkog matarijala i uvek strah da neki ne padne i razbije se u hiljadu komadica koji onda izgube ono zbog cega su tu a to je da sijaju u svoj celini i donose radost pri pogledu na njih. 
Posebna prica su svetiljke, mali lampioni sa svojim magicnim svetlucanjem u polumraku sobe koja odise svecanom atmosferom. Nekada su imali oblik pravih plamena iz svece, sad se to tesko nadje. A jelke svako
 


Znate li za izraz " Svet je moje dvoriste."Moze se shvatiti na dva nacina, zar ne?

Dvoriste asocira na zagradjen prostor izmedju zgrada, bezbedan i “pod okom”. Samom svojom izdvojenoscu dobija znacenje sveta za sebe gde se odvija zivot nezavisan od pretpostavljene buke ulice koja mora biti negde u  blizini.

Uvek bi u slici  dvorista iz secanja trebalo da se stvori bar jedno usamljeno  drvo, fudbalska lopta koja besomucno udara o zid dok je naizmenicno sutiraju dva decaka, ljuta starija gospodja zbog zvuka udarca
 

"K'o nekad u osam i sad prodjem ulicom tvojom
I stanem sam pod prozor tvoj.
Ponekad u osam i sad zvizdim ulicom tvojom,
I stanem  sam pod prozor tvoj.”


Pevao je Djordje Marjanovic a “djokisti” umirali od srece i pevusili hiljadu puta ovu pesmu. Devojke su zamisljajle  njega da ide ulicom kojom  mirisu lipe i peva za nju, izabranu.

U ulici Kralja Milana, kada Beogradjanka jos nije postojala ni kao ideja, dozivalo se ispod prozora posebnim zvizducima koji su bili kao tajne sifre strogo zatvorenog drustva. Na taj
 



Koraci kroz proslo doba, teski i prepuni sete...

Da li smo samo ono sto smo danas, ovaj vazduh koji udisemo, mada je to isti onaj vaduh koji je udisao Leonardo da Vinci ili Kralj Petar I. Da li u svakom nasem uzdahu su secanja svih drugih ljudi koji su bili deo naseg okruzenja, bili bliski ili ne.

Ja sam danas u kuci u vaznom delu Beograda, vaznim jer sa sobom nosi veliku zelju novih ljudi da zive bas tu. Kuca se u stvari pomalo i raspada,jedino sto je drzi su neke davne uspomene…zidovi su prepuni vlage u jednom delu, novi prozori
 
2023-10-09 23:37:24
Ljubav| Moj grad| Nostalgija| Sex| Umetnost

Beg od ljubavi

jednarecfonmoi RSS / 10.10.2023. u 00:37

jedne veceri u beogradu, mogla bih da pocnem recenicu…a gde drugde, pitam se,kad gde god da odem, ipak ce to neko vece da pripadne mom gradu.

sa ajpeda se u daljini cuo glas ele fitzgerald kako bez imalo napora peva “get out of town” i kaze njemu da ode od nje, njemu u koga je zaljubljena ludo, jer joj se  previse priblizio.
 
drugar mi se poveri preko telefona jedne noci, kad je vec duboko zagazio u tamu  i alkohol da on zna da ce jednog dana doci ta neka zena koju ceka i za kojom cezne, da ce je videti i pobeci glavom bez obzira.
 
mozda
 
2023-09-16 23:16:43
Nostalgija| Planeta| Putovanja

Zasto je more magicno?..

jednarecfonmoi RSS / 17.09.2023. u 00:16
znate francusku pesmu "la mer"?
 
postojalo je mesto na  moru, dugo, pre nego sto sam i cula da postoji. sakriveno nepristupacnim strmim putem i malo da manje ne  moze biti. 

soba je bila blizu talasa, i  mogao si svako vece i jutro da osecas njihovu snagu.

ljudi koji izaberu ovakav mir postanu slicni mestanima za to vreme dok su tu. postar se pojavljuje oonekad i po sopstvenom priznanju gubi pisma ali i racune. covek koji cisti djubre koga u stvari ima iznenadjujuce malo biva ravnopravan clan ove neobicne
 



svi stariji ljudi a mislim na one koji su presli neku osamdesetu su za mene heroji. preziveli su koronu i hodaju ulicom, idu dalje napred, uplaseni ili manje uplaseni ali medju nama su.
kada sam bila devojcica bila sam “vodja copora” okej u skoli manje vise ali na ulici sam bila od onih sto vriste i trce celo leto i zimu, zbrinjavaju lutalice, smisljaju zezanja telefonom i slicne stvari ali sam imala neki respekt prema vrlo starim ljudima. na moru sednem sa nekim englezima koji su dosli mozda i na poslednje letovanje u zivotu, ja osam godina
 


U stvari bilo ih je vise, u Beogradu nekoliko komada i kaze mi jedan stari adadzija da su svi kretali u isto vreme te da je bilo impresivno gledati kako prakticno lete vodom,jedan za Novi Sad, jedan za Kladovo, Smederevo, Donji Milanovac. 
Bio je cudo za ono vreme osamdesetih a nista manje nije ni sad,koliko uopste ima hidroglisera u svakodnevnoj upotrebi diljem sveta. Pokrene se polako vodom, a onda se prednji deo jos dodatno uzdigne i tako dobije na snazi i aerodinamici. Ne koristi skoro uopste prozor kao orijentir nego je unutra masinerija slicna avionu.
I
 

otisao je zlatibor.

pojavio se kosmaj odnekud, i ostao tu..
jedno je zamenilo drugo kao sto se smenjuju godisnja doba.

kuca je gradjena od cvrste cigle, nista na njoj ne pripada ovom vremenu,  cak je tu i stubic na cijem je  vrhu zec od betona a malo dalje jos jedan stubic na kome je kao neka baklja zarobljena sivim betonom. nek bude to u beloj boji jednog dana.

ptice se smenjuju kao iz enciklopedije ptica, kukavica, slavuj, neko crno cudo u brisucem letu kao f16.zivotinjsko  carstvo kao iz albuma.veverica u
 
2023-04-07 23:21:14
Ljubav| Moj grad| Nostalgija

Kapija

jednarecfonmoi RSS / 08.04.2023. u 00:21



Zabranjen prolaz ka drugom svetu sa mogucnosu otvaranja za podobne ili izabrane. Sasvim razlicita od zida kao simbola neprolaza i podzemnih puteva na drugoj strani koji nisu tu da postoje kao vidljivo mesto dobrodoslice ili odbijanja jer se ne vide.

Kapija nikad nije tajna. Stoji tako da je svi vide. Cuvana je, bilo psima a bilo lavovima, bilo kamerama.

Iza nje je uvek mesto kome se tezi.

Ja sam mislila da je nekadasnji Beograd imao samo Stambol,Vidin, tako te neke
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana