Okreni obrni, gotovo svaka priča dođe do toga šta ja ne mogu da oprostim, šta ja ne mogu da otrpim, šta meni diže živac, za šta ja ne mogu da oćutim, za šta ja mislim da bi trebalo neko da robija... i tako do u beskraj.
Kao društvo, uspostavili smo razne norme. kodekse i zakone, ali se i dalje svađamo oko svega. Za nekog je nešto normalno - za drugoga nije. Za nekog je nešto svetinja - za drugoga nje. Neko misli da je ok reći sve što misliš, drugi smatra da se neke stvari ne govore...
Jedno
Odmah na početku: Da, priznajem, fan sam ''Velikog brata''.
Nisam na forumima, ne glasam, ne sedim pred tv-om, ali pratim, onako sa distance i uglavnom znam šta se tamo dešava. Znam ko se izblamirao, znam ko se izglupirao, znam ko ne zna zemlje i gradove sveta, znam kako Čanak sprema omlet. Ako nekog zanima, mogu da mu prepričam - na pp, da ne davimo ostale.
Nego, baš me zanima, ko će pobediti, ko će dobiti 50.000 evra.
Priznajem, pre pola sata sam po prvi put čula za Konija i čitavu akciju koja je počela pre desetak godina a sada doživljava svoj vrhunac, i verujem, uspešan završetak.
Ne poznajem Afriku, Ugandu još manje... O tipovanim i napravljenim zločincima, da bi se sprovela politika neke jake sile - mislim sve najgore. Ali o stvarnim zločincima koji ne prezaju da zlostavljaju, zloupotrebljavaju, sakate i ubijaju decu - moja glava ne može da pronađe reči...
Divim se čoveku koji je dao reč, a onda učinio sve da je održi. Hvala mu.
U ovom filmu - sve vam je saopšteno.
Ne, ne plašite se, nisam demonstrant, ne lupam ih, ni svoje ni tuđe - nego eto, tako ja zovem tu akciju pranja prozora otkad me je jedna komšinica naučila pravilu br 1 u brzom domaćićkom radu.
Pravilo glasi ''Ne mora da bude savršeno, neka bude bolje nego što je bilo!''
Svaka žena zna da to ''bolje nego što je bilo'', kod pranja prozora i nije tako jednostavno - mora zbilja da se opere, jer ostalo je samo zamazivanje. Al
Evo, ubedismo ga da piše: Mikele9 - gost domaćin, na rados' našu !
Uvalimo se dva moja ortaka i ja (svi članovi Kulturnog centra) jula meseca 1968 godine među ferijalce u autobus koji vozi na relaciji Beograd - Neum, preko neke poluljubavne veze sa drugaricom članicom, recimo glavnog odbora Ferijalnog saveza. Trebao nam prevoz do plavog Jadrana. Odma' zauzmemo busiju na zadnjim sedištima i nakon što
Upalim TV da pronađem gde mogu da vidim Noleta, i na moje iznenađenje, shvatim da sam okasnila - izgleda da je ovaj put lako pobedio Nadala.
Vrtim dalje kanale, kad na TV'Pink' film 'Kozara' i pobegnem glavom bez obzira... Uključim neki muzički kanal i dohvatim se peglanja. Al' ne lezi vraže, 'Kozara' mi i dalje u mislima.
Neću da je gledam. Odlučno NE!
To je jedan od filmova zbog kojih sam u detinjstvu mnogo puta sanjala da me jure Nemci, sakrivala se u snovima iza nekakvih drvenih taraba, žbunova, gledala kolone Nemaca koji prolaze i viču 'Halt!' i govore
(moji - stečeni, stvoreni, nasleđeni, blogovski, usputni, domaći, strani...)
Pre 11 godina, nasledim od prijatelja - prijatelja. Taj moj prijatelj živi i radi u inostranstvu, i nekako mi u nasledstvo ostavi svog prijatelja. Prihvatim to - šta ću - baš mi bude drago, kao da je pojačavalo naše trojno prijateljstvo.
Ali, taj nasleđeni malo čudan. Čula sam da je budista. ali ne priča o tome. Bio je na Tibetu, studirao budizam iako je magistar ekonomije. Blesav čovek - zaključim ja, ali moj. Poznata sam kao neobjektivna - moje
Potpalublje radi punom parom.
U 'zidnim' kao i svakim novinama, postoje različite teme.
Moj izbor za danas:
Goraždevac, pet godina kasnije
NOVO NOVO NOVO: ALAVA
UPDATE
Ima tome sedam, osam godina, kad me pozva prijatelj da me pita da li bih htela da odem u Zrenjanin i da gostujem u jednoj radijskoj emisiji. Voditelj sjajan, emisija 'Ima li problema?', primarno formirana da priča o ljudima sa različitim hendikepima i posebnim potrebama, ali se polako proširila na razne vidove obrazovanja.
Tako upoznam Slavoljuba.
Tada je već osam godina bio slep, ali se kretao i ponašao kao čovek koji vidi. Njegova sloboda kretanja, druženja, preuzimanja obaveza, učestvovanja u raznim sportovima, akcijama, za mene je čudesna.