Oktobar je, a ne pada kisha ...
Ispod Sunca, nasuprot, uz obalu, sjaji se jezero. Najezhilo se, talasa se ... i svetlucka.
Rasuti zraci se obnavljaju, uvek na novi nachin ... i zhive samo tren ... Presijavaju se iskrice : treperi svetlost, promenljivog oblika i bez jasne granice, po povrshini jezera.
Vreme, vetar i oblaci uzrok su promene ...
... ali trenutak je - nepromenljiv, stalan. Bash takav kakav je bio. I vechit, i prolazan, kao svetlost nad jezerom.
Ja sedim sam na plazhi, na osmatrachnici, na spaslachkoj stolici, opushten
Sve shto miche, juri, shto pod kapom zvezda postoji ... postane, pa nestane ... i kao jedinka, i kao zajednica ... a u nekom prostoru i u nekom vremenu - izmedju radjanja i smrti - teche nash, obichan, ljudski zhivot:
ponekad sjajan i uvek jedinstven.
Pod kroshnjama leluja Sunce, lep je septembarski dan,
na Adi, u hladu, na klupici sedim...chio,vedar,radostan ...
Grejesh ... boje, svetlost ... dajesh
Hvala ti Boze, ako te ima ...
Hvala ti Sunce!
I kad te nema ... u meni te ima ...
... Pa onda ... sta je postanak, sta nestanak?
...a sta vreme, kroz zivot ... i ovakav i onakav:
sve sto sija, zrachi ... kao vatra!
...
Ali, sada ili kasnije, pritajena i u tami, smrt sve i svakog, vreba, cheka:
sa trosenjem, u gashenje, i crn kraj - depresivan - kao mrtvo truplo!
... Al' jos nesto je sigurno: zivot je emisija - volja i energija!
Cini mi se,da su danas vrapci retkost, ranije, u Beogradu bilo ih je vise. Gledajuci kroz prozor golubove i ponekog vrapca, obuzme me neka posebna radost-setim se Pavike. Lovio je - i vrapce i golubove.
Pavika, paviljonski macak snazne gradje, siv, tigrast, sa narandzastim prelivima po stomaku i grudima, odrastao je u blizini kuhinje bolnice, “Instituta za majku i dete”, a nashao sam ga kod apoteke … Prisao mi je i poceo je da prede i da mi se uvija oko nogu ... Tu blizu, stajala je zena u belom mantilu, medicinarka, lokana ljubiteljka macaka … ja sam je upitao za mladog
Mislim da je ...
Nova srpska naci(onalistichka)-misao izrasla iz srpskog-radikalno-patrijarhalnog stava: teshkog, obaveznog i sumanutog obozhavanja boga, predaka, vladara, a po kuci - mushkaraca. Takva svest, malo promenjena i pomerena, uramljena u okvire danashnjice, hoce da svet bude uredjen na jedan-jedini, "pravi", neprikosnoveni nachin.
Takva svest, kad' je vlast, kad' je nekakva sila i moc : dobro slusha i puno krade! ... cheshce, kad' nije, kad' je samo mali shraf mehanizma, tada gundja i kraducka, dok u gomili cheka pravdu ... i sanja san o jakom, harizmatichnom
Uz saznanje i priznanje da postoje "vise sile" van ljudske kontrole (na primer gravitacija), pitam se:
da li je sreca i nesreca - i sivilo izmedju - samo tok dogadjaja...
... sluchajan, nasumichan ...
ili je snazna - mozda, nechija - odluka ... isklesana sudbina, neminovnost ... ?
... ili ako je ... i prvo, i drugo, zajedno i meshovito?