Ako ste žena, nemate diplomu inženjera, već posedujete neku skroz dekadentnu iz filozofije, što je moj slučaj, onda ste osuđeni na posrtanje u svetu novotehnoloških komunikacija. Zato što kilometarska uputstva i saveti stručnjaka obavezno iscrpljuju moždane vijuge i nabacuju pun kofer frustracija, takvima kao što sam ja.
Jer, kako da razumem metafiziku četiri RJ-45 priključka, računare pod XP-om i Linuxom, Wirelles
- O cemu ces da pricas? - pita me cerka.
- Jao, pusti sad to, sta da obuceeem, pitanje je sad! - kmecim.
Msilim, znam ja pravila sta se valja na teve, a sta jok, i uvek se obucem
Magnetnu privlačnost umreženog kibernetičkog prostora teško mogu da razbucaju rasejani moždani fanatici koji uvek jadikuju zbog nečega, ili imaju gadan običaj da svakog nesrećnika koji im pretrči preko Noda bombarduju bezbrojnim, besmislenim porukama u kojima opisuju kako se osećaju, kako misle da treba da se osećaju (još gore), ili kako drugi osećaju da treba da se osećaju (najgore). Debatna katastrofa nastupa kada gomila naduvenih tipova počinje da šalje besne, protestne poruke u desetinama redova, na koje se nadovezuje druga gomila još bešnjih tipova koji emituju lavine svojih poruka u kojima se žale na dužinu prethodnih poruka, što obavezno ima za posledicu poplavu beskrajnih poruka kako svi treba da prestanu sa slanjem beskrajnih poruka.
CREVOVOD
Kada je Alvin Tofler u "Šoku budućnosti" definisao naučnu fantastiku kao sociologiju budućnosti, biće da je pored fantastičnih predviđanja imao u vidu i sindrom zaparložene babe, užasnute pred neizvesnošću novog. Jer, to je karta na koju računaju svi kojima je balsamovanje stvarnosti način opstanka.
Kada grupica svetskih vlastodržaca u romanu Filipa Dika "Pretposlednja istina" drži ljudsku rasu u podzemnim skloništima prostim emitovanjem lažnih vesti, gde svaki izveštaj opisuje beskonačne ratove koji se odvijaju na površini zemlje - ni ovca se ne pita da li je to moguće. Naravno da jeste.
"Grad Beograd je odbio da nastavi finansiranje Svratišta 2009. godine.Ovakva odluka će nekoliko stotina dece koja žive i rade na ulici ostaviti bez obroka, lekarske pomoći, mesta gde se mogu ogrejati... - ovu informaciju sam dobila od Lazara Pavlovića, a može se pročitati i na facebook otvorenoj
Moj drug Samuel živi u Belom Blatu
bogatom multietničkom selu u Banatu
(poznatom po čudnom ptičjem rezervatu
roda, čaplji i pataka u neviđenom jatu)
posvećen kompjuterskom zanatu
i mada bi mogao da ide u zlatu
on nikad ne nosi čak ni kravatu
mada je, ruku na srce, prvi gazda seoski
uh, uspeh mu je bio stvarno meteorski.
Ako ga baš zagledaš sa svake strane
moraš da priznaš da nije bez mane:
kad mu dune ume bogu da krade dane
ponekad hoće i ko baklja da plane
ili se ponaša ko da je sišo sa grane
pa baca oko na
Izložba digitalnih radova Stjepana Mimice „Open Market" u beogradskoj galeriji ULUS-a od 14 do 26 marta, apokaliptička je vizija horora konzumerizma.Otvaranje izložbe je večeras u 19 h.
Čuveni slogan iz Ubika, autora Filipa Dika, „skočite u pisoar i dubite na glavi, ja sam taj koji je živ, vi ste mrtvaci pravi", najzad je dobio svoj beogradski, savamalski, likovni izraz.
U to ime, evo malo Smolarove muzike:
ŽIvele Razlike
Èe jaz bi bil mal mlajši,
ti pa mal starejša,
jaz mal bolj otroèji,
ti pa pametnejša,
misliš, da midva
bla bi bolj zaljubljena?
Èe bi tako kot jaz,
najraje le molèala,
ali pa tako
kot ti le klepetala,
misliš, da midva
skupaj bi bolj sreèna bla?
Bi taka veza bla idealna,
originalna pa veè nebi bla.
Oba popolna in preudarna,
nikol se nebi veè razhajala.
Bi vse blo v redu,
èlovk bi vedno vedu,
kaj drugi misli.
To