Jupi! Bila sam na Sajmu knjiga!
Sad se vi pitate šta je tu čudno što je jedna bibliotekarka bila na Sajmu knjiga. E, pa u mom slučaju moraju da se poklope različiti kosmički uslovi da ostvarim svoje zakonsko pravo na šetnju medju knjigama koje nikad neću kupiti:)
Već sam kod Bilje kukumavčila kako me maloletni sin bojkotuje već dve godine za redom i uporno se razboljeva baš na sajam. Dakle, sledi odlazak na bolovanje i četiri dana nespavanja, vadjenja slina, kuvanja pilećih supica i čajeva, odlaska u bolnicu u sred noći
U detinjstvu sam dedu i popa ljubila u ruku. Deda je mirisao na krave, a pop na tamjan. Meni uvek bilo malo muka od toga. Od žvalavih baba i oznojenih tetki sam bežala kao djavo od krsta, al’ nisam uvek uspevala da uteknem. Ljubili su me i za rodjendane razni rodjaci i vukli mi uši do iznemoglosti. Roditelji? Tužna priča, preskočiću.
U osnovnoj smo igrali igru poljubac-šamar. Treba da pogodiš ko je zamislio da se ljubi sa tobom. Ako pogodiš – dobiješ poljubac u obraz, ako promašiš – šamarčinu. Kad malo bolje razmislim, užasno
Pre neki dan čujem klinca iz druge godine kako priča s mamom preko mobilnog: „Kevo, biće neka tema o meni, je l’ može ono što si mi napisala? Je l’ možeš na brzinu nešto da mi izdiktiraš?“ Bože, nije valjda da ljudi to rade? Nikad ne reci nikad...
Kćer mi, sva zabrinuta: Prekosutra imamo pismeni iz srpskog, a danas moram da napišem sastav na temu – Jesenje jutro, valjda će nešto slično da bude za pismeni...užas!
Ja (O, užas!): Što užas? Pa to je bar lako!
Kćer, na ivici suza: Napisala sam samo
Ovih dana sam izigravala samohranu majku, a Cvex oca na službenom putu. U školi menjala koleginicu u nastavi i učlanjivala prvake u biblioteku. Vodila Ognjena u vrtić, a posle u parkić, pa po seku u školu. Kod kuće kuvala, prala i peglala i obećala Nadji sladoled ako dobije svog prvog keca iz matematike. Kroz suze je rekla – Ti nisi normalna! Ja sam nesrećna, drugi roditelji grde decu kad dobiju keca! Bem’ li ga, izgleda da ja nisam dobar roditelj...Posledica svega toga je grozan kašalj i skoro potpuni nestanak glasa. Cvex je bio egzaltiran tom činjenicom
Nemam pojma šta znači njen nik - karalejla.superbljuh, ali znam da piše muški (nema veze sa muškim i ženskim pismom!) i da joj je avatar savršen!
Pročitajte Mišićnu masu i ostale blogove.
Uživajte!
Moj omiljeni bloger Bojan Ljubomir Jugović i jedan od njegovih b(l)ogovskih eksperimenata.
Otkrijte i druge. Jedan je BOBO!
Rešim ja pre neki dan da pročitam novine. I imam šta da vidim - Dodir novca može da ublaži bol! U Kini naučnici vršili istraživanje na studentima (rečeno im je da će testirati osetljivost njihovih prstiju). Dakle, jednoj grupi su dali svežanj novčanica da ih prebroje, a drugoj obične bele papiriće. Posle su im rekli da stave prste u činiju vruće vode i opišu koliko im je bilo neprijatno. I pajz sad - oni koji su brojali novčanice izjavili su da im voda nije bila mnogo vruća, a oni sa papirićima se ošurili! Naučnici tu izvukoše zaključak da novac može
Petar Surla je rodjen 1979. godine i njegova struka je marketing. On i moj muž su se nekim čudom pronašli u raljama liberalnog kapitalizma, gde su obojica glumili poslovne ljude. Ali, kako istina kad tad izadje na videlo, tako je Cvexkeks ubrzo shvatio da Petar ima mračni predmet želja - fotografiju. I to ne bilo kakvu, već railway photograpy! Dakle, on je jedan od onih...Zaljubljenik u vozove, pruge i daljine...Evo šta o njemu kaže Google: Petar has participated in many tematic
Danas smo vodili decu na Kališ. I ona nam održala lekciju o političkoj korektnosti, inkluziji i prijateljstvu. A mislim da su čuli samo za poslednju reč.
Aleksa je dečak sa autizmom, kad smo zajedno verbalno komunicira samo sa mamom (pojedinačne reči, eventualno prosta rečenica) i često naglas izgovara reči na engleskom. Reaguje samo na njen glas i neverovatno je poslušan. Kada mu Nataša kaže da stane, on se ukopa u mestu. Obožava da
Izmišljena
Nismo već dugo bili zajedno, tj. odavno smo već bili bivši. I svako je bio u nekoj novoj priči. Pomalo iz navike, a pomalo iz inata još uvek smo povremeno spremali jedno drugom ručak. Gledali bismo se preko one hrane i mislili zašto koj' moj nastavljamo ovu igru mačke i miša. Sujeta? Kukavičluk? Prijateljstvo nije sigurno. Prijatelji ne drhte kada jedno drugom dodaju nož.
Kako bilo da bilo, nađosmo se u samoposluzi da kupimo potrebne namirnice. Bilo je neko grozno toplo beogradsko leto, prodavnica minijaturna i bez klime,