Ako je verovati pojedinim srpskim medijima, Ratko Mladić se, po svemu sudeći (a posebno sudeći po logici i iskustvu), pouzdano krije u Crnoj Gori.
Sve kriminogene institucije Crne Gore - vlada, pravosuđe, služba bezbednosti i policija - demantuju navode srpskih medija tvrdnjama da nema indicija da se Mladić nalazi na teritoriji Crne Gore, ne dajući istovremeno nikakve dokaze za takve svoje tvrdnje.
Međutim, srpski mediji, uz nesebičnu pomoć Ratka Kneževića i poslednjih nedelja posebno aktivnog Nebojše Medojevića, a na ogromnu radost crnogorskih opozicionih partija i nezavisnih medija, raspliću klupko kriminala na Balkanu i navode vodu na Đukanovićevu vodenicu. On čuva, mazi, pazi Mladića (i zove ga Đorđe) i time direktno sprečava Srbiju da ga konačno uhapsi i isporuči Haškom Tribunalu.
Imali smo jučer priliku pročitati savet, ili bolje rečeno upozorenje Dimitrija Rogozina, ruskoga ambasadora pri NATO savezu, a adresirano na našu vlast. Opuštenim tonom sa primesom cinizma i pretnje, Rogozin je poručio kako Srbija ne bi smela ni pomisliti na članstvo u "NATO savezu" jer bi Rusija onda istoga časa priznala Kosovo. Zašto? Pa zato, kaže Rogozin što Rusi nisu veći Srbi od Srba. I kaže još, "ulaskom u NATO Srbija bi priznala Kosovo". Kao da je pišući tu poruku prepisao "apel 200 intelektualaca" ili još tačnije, kao da je taj apel pisan u Moskvi. Nemoguće je ne
ET CINIS EST NOSTRA ULTIMA FINIS
Juče popodne se, u Ljubljani, desila strašna i neshvatljiva tragedija – tri psa, bulmastifa, napala su i do smrti rastrgla svog vlasnika, Sašu Baričeviča. Policija je, na poziv komšija koji su iz Baričevičevog dvorišta čuli krike i pozive na pomoć, stigla jako brzo. Za Sašu Baričeviča, poznatog ljubljanskog lekara, je i to bilo prekasno.
Kao novoimenovani regionalni savetnik za politička pitanja veoma sam se radovao svojoj prvoj poseti jugu Srbije. Nakon što sam tokom prve nedelje u Srbiji u ambasadi u Beogradu išao sa jednog brifinga na drugi, jedva sam čekao da, iz prve ruke, saznam sve o delu Srbije o kojem su mi ljudi na sastancima pričali.
Pre nego što nastavim, možda bi trebalo da se detaljnije predstavim. Iako sam stacioniran u Beogradu, pozicija je regionalna, što znači da, pored Srbije pokriva i Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Svrha te nove funkcije jeste da obezbedi sveobuhvatniji strateški pristup radu na sprečavanju konflikata kroz projekte i programske aktivnosti, koje britanska Vlada finansira na Balkanu.
Iako su problemi u Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu različiti, svi se sreću sa istim izazovima poput reforme sektora bezbednosti, jačanja uloge i funkcije građanskog društva i funkcionisanja etnički raznolikih zajednica. Obzirom da su se na ovim prostorima dešavali nekih od najkrvavijih sukoba u nedavnoj istoriji, nije iznenađujuće da tenzije još postoje.
Upravo ovaj poslednji izazov - funkcionisanje etnički raznolikih zajednica - odveo je mali tim ambasade i mene na jug Srbije. Taj deo Srbije, koji se graniči sa Kosovom i Makedonijom istovremeno je jedan od najsiromašnijih, ali i jedan od najinteresantnijih delova Srbije, u smislu etničke raznolikosti.
Od istraživanja na temu etničkih stereotipa na Balkanu posle najnovijih ratova, izdvaja se ono koje je sproveo Nebojša Petrović. On je 2002. godine istraživao mogućnosti pomirenja između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Prema rezultatima tog istraživanja, Srbi i Hrvati jedni druge vide gotovo identično i ta slika je donekle, ali ne preterano, negativna. Bošnjaci