Planet Bike je na FB-u pokrenuo foto-konkurs na kojem se glasa za najbolju fotografiju sa temom biciklizma. Daju dvadeset nagrada, a prva je bicikl, neki namnunjeni model.
Nisam uopšte nameravala da učestvujem (volim moj "krš" koji je izdržao 24.000 km i ništa mu nije i ne bih ga menjala), ali me je jedna FB prijateljica podstakla da se uključim.
Razmišljajući o njenom predlogu, sinulo mi je kako bi bilo sjajno da osvojim bicikl i onda ga poklonim nekom sirotištu, što bi bio fenomenalan početak humanitarne
Beogradski urbanistički planovi se rade i dalje pa je ovo obaveštenje korisno za one koji to ne primećuju. A moglo je da se propusti čak i uz napetu pažnju na času jer je u protekle dve tri godine ova gradska delatnost izmaknuta oku javnosti, ima u novinskom oglasu da će biti prezentacija plana i onda ništa, ode Ravijojla u zasenak. Nema posle o tome po novinama, nema razgovora, nema kritike, nema osvežavajućih i poticajnih izmišljotina dežurnih sumnjivaca, osim pohvalne najave ili objave glavnog gradskog dužnosnika a kada mu je to zgodno i za njega korisno.
počev od predsednika stranke (nije kompatibilno umetanje sa chrome-om, ali suštinski bitan link, iz noći poraza od radikalnih luzera: http://www.b92.net/info/izbori2012/vesti.php?yyyy=2012&mm=05&dd=20&nav_id=610985),
preko vrhuške, da najmanjih partijaca - hej, izgubiti od luzera?!;
nikome iz demokratske stranke očigledno nije jasno gde su izgubili nas 800 000 pouzdanih glasača?!
meni se nameće samo jedan odgovor, a to je predsednik ili žestoko zaljubljen u sebe pa ne doživljava realnost srbije, ili da nas 800 000 ne nije u kontaktu sa istom zemljom kao predsednik demokratske stranke tadić?
I evo, u četvrtak, 10. novembra 2011. Upravni odbor Javnog medijskog servisa Srbije baviće se stanjem u Radio Beogradu i njegovim (ne)tretmanom u okviru RTS-a. Biće to zaista izuzetna prilika da se objektivno i profesionalno razmotre svi problemi Radio Beograda, počev od lošeg stanja fono-arhive, našeg nacionalnog blaga, pa preko zastarele opreme i studija do potcenjenih kadrova, naročito honoraraca.
Vidim da je trend masovno zapošljavanje pa ko velim aj’ i ja da dam neki doprinos. Kako nisam stručnjak za knjigovodstvo, nisam ni Ikea, a nisam ni Koreanac pa da radnike ne puštam na pišanje smislio sam jedno neformalno rešenje.
- То ће се демократски одлучити! – завршио је спикер.
Устао је и искључио ТВ. Ручно, на самом апарату. Није употребио даљински јер је то посредник, желео је да се лично обрачуна.
До тада је мислио да је даљински у његовој служби. Као миксер, усисивач, вентилатор. Да му олакша живот, учини га пријатнијим и здравијим. Међутим, добијао је речи и слике које су га узнемиравале, затим збуњивале. На крају чак и вређале његов осећај правде и здравог разума.
Početkom aprila publikovao sam tekst "NIKAKO po 100 evra SVIMA!" na portalu B92 i putem društvenih mreža prosledio premijerki Ani Brnabić. Bio je to samo jedan od mnogobrojnih apela zdravog razuma i ekonomskog rezona da se ne poklanja svim gradjankama i gradjanima Srbije po 100 evra, nego da