Nakon pogledanih fotografija, prešao sam na kulturu.
Obožavala je Hemingveja. Čudilo me je da tako pametna devojka voli tog... nečoveka.
A tako je bila lepa na fotografijama.
U redu, nisam ni ja savršen, čistim pišaćku za pijanodrogiranim drkadžijama – u bukvalnom smislu. Vremenom sam se ubacio u trip da je ta sluz na podu, ta svetložuta sluz, zapravo puding od vanile. Bilo mi je lakše da čistim misleći da su u klonji jeli nego da su se jebali. Lako je zavarati samoga sebe kada imaš cilj – u mom slučaju 8 dolara na sat.
Ona je bila profesorka
Preduzimljivost je za svaku pohvalu a kada se tome doda i razbuktala mašta lokalnih preduzetnika koja prevazilazi i nadvlađuje čak i logiku koja se uobičajeno u onim staromodnim vremenima i stereotipnom načinu urbanog mišljenja troši, tada će Beograd (pa dobro, i na vodi ako treba) da niče i bude u progresu ... bez obzira na ono što Beograđani očima svojim vide a to što usput misle i primedbuju samo je dokaz da nisu dorasli novim tendencijama ili im je mašta sasvim zatajila ... a ako je sa njima tako priroda se ne da zavesti takovim novotarijama ... onda dune laka košava i dođe razvedravanje ... plavetnilo opet natkrije grad kao posle svake nevolje ...
Србија, откако се шлихта Новом Риму, постала је безобзирна, oхола и рђава држава.
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Krenula sam mojim starim Renoom4 od kuće. Nisam prošla ni par desetina metara, kad sam naišla na kraj kolone vozila, i skontala da je veoma dugačka , čim sam već nakon par desetina metara od kuće, došla na sam njen kraj. Opet rampa!
Ispred mene… automobila i raznih... do zaprežnih vozila …u tri reda! Kolona od skoro par stotina metara. Gužva. K’o da idemo u Evropu ili na more , a ne u centar Novog Sada! Svi stoje, nervozni k’o zapeta puška i čekaju start kao na trkama. Škrgućem zubima od besa. Čuje se neki neodređen pisak i … evo nadolazećeg uzroka
DRUŠTVO ARHITEKATA BEOGRADA / Uparvnom i Nadzornom odboru
Poštovani,
U toku je BINA i nesumnjivo je za svaku pohvalu napor koji je učinjen da bi se ova značajna manifestacija o Arhitekturi i Urbanizmu održala u Beogradu. Posebnu pažnju privlači izložba posvećena Prof. arhitekti Aleksandru Stjepanoviću koji je svojim delom obeležio celu jednu epohu u razvoju Beograda. Značajno je takođe i učešće kolega iz inostranstva, pre svega da bismo sagledali procese koji se odvijaju u našoj profesiji, u okruženju. Nadam se da će i u budućnosti BINA uspevati da opstane
ARHIPELAG je objavio knjigu Đorđa Bobiča ARHITEKTURA U IZNUDI ...
O knjizi piše urednik edicije Gojko Božović ...
Druge umetnosti javnost može da u većoj ili manjoj meri ignoriše, ili pak da predano živi sa njima. Javnost, međutim, ne može da previdi arhitekturu. U tome je i njen značaj i njena kob, kako u kojoj prilici, kako u kojim vremenima. Od te pretpostavke
Ово су приче писане на пејџеру, претечи мобилног телефона, током неких давних залудних дежурстава. Тада су имале само три читаоца – прималаца порука, сада ће их имати, надам се, више.
„Пејџер-приче“ данас представљају праисторију „твитер“ и „твит“ прича, СМС и „флеш“ прича...
Уједно, доказ су да све није почело са „Твитером“ и „твитовима“ и да је свет постојао и пре њих.
A ne, neće ovo biti tekst o posljednjim lokalnim izborima u Herceg Novom, na kojima je tradiciJonalno i ubjedljivo trijumfovala široka svepartijska koalicija Status Qvo, niti o nedavno završenom TV šouu RTCG-a Let ka Zvijezdama ( nešto nalik na imam Talenat za Idola), a na kojem je pobijedio novljanin Draško Đukić, o kome ustvari i kanim otipkati par redova ( a već ih namlatih 4 u prvoj rečenici ;))
Dakle u konkurenciji koju su dominantno sačinjavale (solidne) izvedebe (obrade) mejnstrim produkcije popularne muzike, Draško je nastupio sa svojim uobičajenim,