Upoznao sam ga na ArtWalk-u, to je neka umetnicka pizdarija koja se desava svakog drugog cetvrtka u Dauntaunu Andjelesa.
Postoji sjajna knjizara koja cela 2 sprata drzi u haosu knjiga, poredjanih i pobacanih nasumice, i svaka kosta Dolar. Nebitno ima li 300 listova i onaj papir kojim ne mozes dupe da obrises, ili je u pitanju fanzin koji je zaista napravljen od toalet papira. Ima i video kaseta, sumanuti naslovi. Isto Dolar.
Prisao je on meni, jer sam buljio u ovo
'' the golden billion consumes the lion's share of all resources on the planet ''
Sergey Georgyevich Kara-Murza
I imam mp3 u ušima,
I idu mi emisije ‘’Noćna mora’’ Željka Malnara.
Građevinarstvo u Srbiji je u krizi.
Gradi se po neka malo veća kuća, uglavnom tržni centri, ponegde se završavaju zgrade započete ranije u vreme kad je bilo komotnije graditi, uglavnom su u toku sitne dogradnje i popravke i poneko krečenje a i divlja gradnja je utihnula ne zato što su zadovoljene potrebe u nastanjivanju već ti autentični neimari nemaju više ni za sekundarni materijal. I onda treba imati na umu da se radi o više desetina hiljada ljudi, delatnika i učesnika u gradnji koji su pogođeni posledicama krize a to su zidari, projektanti, opremaši, proizvođači materijala, naravno i investitori a ima ih još veoma mnogo u ovoj branši pa bi nabrajanje svih moglo izazvati depresiju kod čitaoca.Razmišljati o prošlosti je besmisleno. Može samo doneti nesreću. Prihvatiš sve onako kako se dogodilo – da li je uzrok Božja volja, sudbina ili slobodna volja – nebitno je.
U tom trenutku mu se činilo kao odlična ideja da zasnuje porodicu. Kolin je sa 18 godina, ljubeći Kristin, svoju devojku sa kojom je pohađao samo dramsku sekciju – u ostalim je bio daleko lošiji od nje – rešio da postane otac. Imao je osećaj da će umreti pre dvadesete, i želeo je da ima naslednika. Kristin je bila idealna majka u Kolinovim očima. Lepa, atletičarka, pristojna, iz dobre familije. Znači dete bi ostalo u dobrim rukama.
Svoju porodicu nije želeo da upliće u celu priču.
U Los Anđelesu nikada nije vlažno. Kiša je retka, oblaka skoro da nema, nebo je kao staklo u koje gledaš i zbunjen si – ne znaš da li je u pitanju nebo ili mirno more. Ista je boja.
Tako je bilo i nekoliko dana pred boks meč između Meni Pakijaa i Timoti Bredlija. Revanš meč. Prvi je dobio Bredli na poene. Nakon tog meča mnogi ljubitelji boksa mislili su da je svaki od sudija greškom upisivao dobijene runde Bredliju umesto Meniju.
Marta meseca, Meni je došao sa Filipina – odakle je rodom – i počeo sa treninzima u Los Anđelesu. Jednog dana, u salu koja miriše
Prvo dođe miris kiše ,donese ga vetar preko Dunava i ti znaš da će i ona uskoro.A onda počinje da pada i miris se izgubi.Ostanu samo barice na trotoaru.