Ispriča mi jutros prijateljica da je dobila otkaz u kiosku. Ja se smorila onoliko, tražim reči da je ohrabrim i ne pronalazim ih. Vredna je, ima pedeset godina i srednju stručnu spremu, radila je kojekuda, ali sve nešto na određeno i pod ugovorom. Ovo sa kioskom joj baš leglo i sve je slutilo da će potrajati mnogo duže od tri meseca.
Kaže: "Prvo sam se presekla, jer nisu imali nikakvu primedbu na moj rad, osim za odlazak u WC. Ma i nije mi krivo, samo ne znam gde da tražim novi posao."
"Što za WC?" - pitam.
*
Južna Koreja ima četiri velike biciklističke rute, duž četiri velike reke. Najduža od njih povezuje Seul i Busan. Dugačka je 700 km, ako se ide najkraćom stazom, a uz de-tourove, koje planiram, može se voziti i 800 pa i preko 1.000 km.
Izabrala
1.
Nakon tri meseca na jednom mestu, duh i telo jedva čekaju pokret. Ali čak ni nomadu poput mene, vazda sviklom na kretanje i stalne odlaske, nije uvek jednostavno da samo potrpa sve u bisage, ove okači na bicikl i otisne se na put. Treba najpre raščistiti
... i moderna šahovska otvaranja
Malopre, juče valjda, je dal porota negde u Kaliforniji, dal sudija pošto je porota u tamo nekom vremenu odradila svoj deo posla, donela odluku da je za rak jednog čoveka tamo kriv monsantov herbicid RoundUp, sa aktivnom supstancom Glyphosate, i dodelila čoveku odštetu od 289 miliona dolara (ako je neko ikad poželeo da fasuje rak zbog dobre odštete now is the time (ajd, blog je ionako već neko vreme zašao u domen crnog humora)).
Ponekom nestašnom geo-političkom do društveno-medijskom analitičaru bi već ovde bile oproštene uznemiravajuće osećajne niti kako „konspiracioni" teoretičari bede (to su oni što ne veruju novim izjavama proverenih lažova) pa ću ja, onako s kuka, da ispalim i korelaciono-kovarijantnu potencijalno-činjeničnu provokaciju da je nemački Bajer kupio Monsanto pre samo par meseci za preko 60 milijardi dolara.
(Na kraju teksta, nalazi se i video sa najboljim trenucima ove ture. Možete ga pogledati pre čitanja, ili po završetku, da proverite slike koje ste zamislili sa stvarnim. Uživajte!)
1.
Buđenje u hladovini, na prijatnoj temperaturi. Sunce je ovih dana ubistveno i ovo sada predstavlja retku blagodet. Čak mi ni tokom noći nije bilo vruće, verovatno zbog blizine reke.
Danas nemam planova. Vozikaću se okolo, ubijajući vreme. Sutra je subota, a vikendom je dozvoljeno staviti bicikle u brzi voz i metro. To mi je plan za povratak u Seul.
Radim sve natenane:
Пре четрнаест година ми је у болници умро пријатељ, неку недељу пре свог четрдесет петог рођендана. Чекао је трансплантацију јетре. Имао је комбинацију срца од злата и невероватне, помало лудачке енергије коју је додатно подстицао кокаином и амфетаминима. Све што је радио, радио је без остатка, тако је живео и тако је саливао
Prošle godine snimila sam video o tome šta poneti na dugu, višemesečnu turu biciklom, a evo sad i vloga o tome šta vam treba za ture od dva do petnaestak dana. U principu, čim jednu noć kampujete, nosite isto opreme koliko i za deset ili petanest noći. Nadam se da će vam koristiti:
Spisak opreme iz klipa, sa linkovima:
Pusti puže rogove... ( soba 15 )
Bolnički dani su neverovatno dugi i ničim se ne daju ubiti. Vreme jednostavno zaboravi da treba da se pokrene, da iskorači koji sekund napred, da se protegne i nekako dobaci od zore do predvečerja. Opet, da li po inerciji ili stoga da bi se nekako ta sveopšta obamrlost ublažila i potisnula u drugi plan, kukavni bolesnik se brzo i potpuno preda svakodnevnoj rutini i počinje da meri vreme u predvidivim intervalima pristizanja dnevnih obroka.
Iz Pekinga sam doletela u Inčeon u Južnoj Koreji. Mogla sam da stignem i ferijem, ali bih u tom slučaju morala da pedalam nekoliko dana do luke iz koje isplovljavaju. A meni se žuri da što pre započnem sa pisanjem knjige o Severnoj Koreji. To znači i da se ’čuvam’ od novih utisaka, kako ne bi potisnuli one o kojima želim da pišem.
Smeštaj sam ugovorila kod devojke po imenu Hoki Lee, preko Warmshowers liste, čak mesec dana unapred. Potpuno neuobičajeno za ciloputnike, a posebno za mene, koja ne planiram ni sutrašnji dan. Da ne žurim, verovatno bih spavala na aerodromu,