Znam da Zakon sam po sebi nije dovoljan da se neke stvari promene, ali barem ne bi sve zavisilo od nečije dobre volje i od sreće da naletimo na dobre ljude koji su spremni da pomognu.
Preporučujem da pročitate ceo tekst.
Da u nekim aspektima života postajemo deo Evrope govori i podatak da je počela da se primenjuje odluka o inkluziji dece sa posebnim potrebama u vrtiće u Srbiji. Međutim, zaboravljena je jedna "sitnica". Vaspitači nisu prošli obuku kako da se deca aktivno uključe. Psiholozi koji su posetili vrtiće u kojima se počelo sa inkluzijom, bili su neprijatno iznenadjeni kada su uvideli da se "na terenu" inkluzija sastoji od toga da deca sa posebnim potrebama dobiju prostor za sebe u vrtiću i igračke sa kojima se igraju, sama, dok su druga deca to prihvatila kao sasvim normalnu pojavu.
Za
Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a martovska je:
Kako me je roditeljstvo promenilo (sugestija: šta je ono što ste govorili da nikada nećete raditi kada dobijete dete, npr. Nikad neću...; šta vas je iznenadilo - neke nove, do sad nepoznate emocije, novi ritam života, nove obaveze; šta je to što vas posebno raduje
AleXandar Lambros
Gubimo mi mnogo više od Kosova. Gubimo dušu. Čovečnost. Vi ste ti koji razarate srpstvo. Jer, domovina se brani lepotom, znanjem i lepim vaspitanjem. I valjda to srpstvo treba da je lepo, šarenoliko, otvoreno, velikodušno i napredno? Ili bradato, crno i zatucano? Valjda to srpstvo treba da je magnetski privlačno? Valjda treba da svetli? Da ljudi kažu kad vide ovu zemlju - „ovde je lepo živeti!". Da gejevi i ostali obespravljeni iz Bosne, Albanije, Crne Gore, Rumunije, vide primer koji će ih ohrabriti i dati nadu.Kad ljudi požele da pobegnu u Srbiju a ne iz nje, valjda je to srpstvo?
Ovo je pismo moje koleginice s posla, Ivane Stevanović. Ona i njena porodica se očajnički bore za zdravlje mlađeg sina. Pročitajte, pomozite ako možete. Pošto nema puno toga da se doda njenim rečima, zaključaću za komentare.
Hvala vam svima unapred! I pozitivne misli se računaju!
Drago mi je što mogu da ustupim prostor svojoj gošći Kleinemutter.
Moje dete je dete sa posebnim potrebama ili dete sa invaliditetom 100% ili hendikepirano dete ili kako god već zovu ovakvu decu, ali moje dete je jedno toplo dete, koje se raduje životu, koje uživa u sadržajima u kojem uživaju i druga tipična deca. Moje dete je moja srećica !
Osobe sa autizmom, po onome što sam ja uspela da osetim družeći se sa njima, žele da komuniciraju, ali na žalost ne pronaleze uvek način da to ostvare.
Moj sin i ja smo ga pronašli i beskrajno sam srećna što je tako.
Ovo je, svojevremeno, napisala natasavb majka autističnog dečaka.
Linkujem njen drugi post za komentare, uz preporuku da pročitate i prvi.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a februarska je:
Naše besane noći... (sugestija: možete da opišete kako izgledaju vaše noći otkako ste dobili bebu; šta radite da je ponovo uspavate kada se probudi; šta radite da biste izdržali dan posle neprospavane noći; kako ste se osećali kada ste najzad uspeli da odspavate nekoliko sati bez prekida sna, i sl).