Mačke su nekada bile boginje i to nikada nisu zaboravile. Mačija ljubav može biti samo uzvraćena.
Zemljotresi u Japanu, koji su stresli celu planetu, ostavili su za sobom smrt i paniku. Veliki talasi koji su im sledili su učinili da se svi osetimo kao mravci u bašti Majke Prirode, u kojoj je nekome palo na pamet da iz dosade šutne mravinjak, malo po njemu prokopa usput ubranim štapom i zalije ga čašom nepopijene vode.
Jedno od retkih mesta koje je bez štete i izgubljenih života stanovnika preživelo strahotni zemljotres i prateći cunami je ostrvo Taširojima. Taširojima leži u zalivu Išinomaki i drugo ime po kome je poznatije je – Mačije ostrvo.
- Себичан си.
Изречено олако, у љутњи, око нечег безазленог.
Ja nemam reč dovoljno široku da obuhvati ovaj gest.
Čekam evo već dva dana da Jelica okači ovaj klip koji sam joj ukrala na FB. Pa rek'o - ja ću. Zato što je ovo nešto što me pomerilo na sunčanu stranu i više od ovog dugo čekanog proleća. Zato što je jedan drugar na FB ispod klipa ostavio komentar – "Ipak ima nade za ovaj svet" ... a nije neki cveće-ptičice-mala deca-ludi optimizam lik.
Ima tome sedam, osam godina, kad me pozva prijatelj da me pita da li bih htela da odem u Zrenjanin i da gostujem u jednoj radijskoj emisiji. Voditelj sjajan, emisija 'Ima li problema?', primarno formirana da priča o ljudima sa različitim hendikepima i posebnim potrebama, ali se polako proširila na razne vidove obrazovanja.
Tako upoznam Slavoljuba.
Tada je već osam godina bio slep, ali se kretao i ponašao kao čovek koji vidi. Njegova sloboda kretanja, druženja, preuzimanja obaveza, učestvovanja u raznim sportovima, akcijama, za mene je čudesna.
Čitajući poslednje blogove bocvene i Ines prisetih se jednog prijatnog ženskog lika iz mladosti koji me nikako ne napušta, ali ni danas ne znam u kom obliku je opstao kao ljubav, romantika, čisto prijateljstvo ili nešto što ne mora da se shavti, razjasni, već samo oseća.
Dečja želja da postanem vojnik obistinila se. Nisam razmišljao o ratovima, žrtvama, uništavanju, miru, čuvanju granica, oružju ... maštao sam o uniformi kao prepoznatljivom i neodoljivom statusu, pojavi, defileima, privlačnosti za oko, kao nečem što je nedostižno za svakog. Bila je to dečja mašta, koja se raspršila posle dve i po godine vojnikovanja, upale zglobova i napuštanja vojnog školovanja.
Prvi put sam živeo u Engleskoj početkom osamdesetih, radio u londonskom ofisu jedne jugoslovenske firme. Mlad , lep, lepe parice, plaćen stan. Uživanje.
U Englesku sam drugi put otišao da živim deset godina kasnije, u Aprilu ’92 . Ovaj put je bilo drugačije. Živeo sam u sobici iznajmljenoj od jednog izbeglice. Da pojasnim, izbeglička porodica ( muž, žena, dvoje dece) su dobili stan od Engleza
Čokoladni poljupci, angorski šalovi, ljubav i strasti
U svakoj generaciji postoje ljudi kao predodređeni da nadrastu i sredinu i vreme u kojem žive. Luiza Spanjoli bila je jedna od takvih ličnosti. Rodila se davne 1877. godine , u siromašnoj porodici prodavca ribe, u Peruđi, gradu u tada nerazvijenoj regiji središnje Italije - Umbriji.