Ovih dana, kretanje ulicama znatno je otežano.
Ok, saobraćaj je u rasulu – ali uvek je. Autobusa, recimo ima - ili premalo ili – previše. Ko ne veruje u ovo poslednje nek' se instalira u Desktopa Stefana negde oko 16h.
Da, raskopavaju pola grada – ali i to stalno rade. Beograd je verovatno najveće arheološko nalazište...ili pre će biti - rudnik, čim tako mahnito kopaju, što bi kum moj rek'o ...“k'o zlato da vade!“
Neko demonstrira pred Vladom – pa, ni to više nije nikakva novost. Bila bi novost da niko ne demonstrira.
Dakle...?
Ne reflektiram da znam puno o muzici uopšte. Tek o Idolima malo znam i ne bih da komentarišem ko je tu šta radio, pisao i stvarao. Ono što je kao opštepoznata činjenica došlo do mene je sledeće: Vlada Divljan je autor većine pesama sa vašeg najpoznatijeg i najcenjenijeg albuma "Odbrana i poslednji dani". Čitajući tvoj blog, stiče se utisak da to nije tačno. Ja, kao što rekoh, nikom nisam držala sveću i nemam pojma.
Pitala sam te zašto nisi tu obmanu i iluziju, da je Vlada autor većine pesama, raskrinkao za njegovog života. Najpre si mi izbrisao pitanje. Potom si mi,
Mislim da nikada nisam bila prljavija u životu. Na meni su pantalone koje su nekada bile bledo zelene boje. Na njima je sada blato, tačnije glina, velike količine svakojake prljavštine, malo krvi, fleka od sladoleda, nešto farbe i tragovi šapa. Pored mene je, naravno, Skali. Od večeras - Kraljica Splavova na Savi.
U vreme mejlova i sms-ova, lake i brze distribucije raznih 'kružećih poruka' koje treba proslediti dalje - ili će se desiti (ili neće) to i to. takve poruke su postale više izvor nerviranja i zavitlavanja, nego radosti ili zabave.
Radoznalost me uvek natera da ih pažljivo pročitam, i često se iznenadim... mnoge me dotaknu. Da li je u pitanju određeni trenutak, raspoloženje ili stvarna vrednost - ne trudim se da shvatim.
Ovaj put želim da jednu takvu poruku podelim s vama.
Pre nekoliko meseci, stari
...zašto u Republici Srbiji priznanja đacima generacije dodeljuje građanin Karađorđević, a ne, recimo, predsednik Republike, ili predsednik vlade, ili bar ministar obrazovanja? Mora se postaviti pitanje ko je, kada i zašto odlučio, ili odobrio, da sve srednje škole biraju najbolje maturante i da ih šalju na prijem kod građanina Karađorđevića i ko je propisao kriterijume za izbor najboljih - građanin Aleksandar Karađorđević ili ministarstvo obrazovanja?
Inspirisana sjajnim tekstom blogokolege Unfa, a već odavno iznervirana autobusima GSP-a koji šaraju gradom izduvavajući otrovne gasove iz sebe, istovremeno bez blama optužujući mene da sam, kaobajagi, ja ubica a ne oni, reših da objavim ovaj blog, napisan još pre više od godinu dana. Prvi deo objavila sam još u Potpalublju, ko želi može ga pročitati ovde: "Da li je Krugolina ubica? (1. deo)".
Povodom bloga "markice nedosanjani san":
Svercovao sam se GSP beogradskim. Rijetko kad ,ali jesam.
Dva su razloga sto je frekvencija mojih sverckomerc putovanja gradskim busom bila relativno niska. Kupovao sam mjesecnu kartu preko moje izbeglicke legitimacije sto ruku na srce nisu bile ogromne pare. Naravno, kad covjek nema novca ne postoje ni male pare , ali meni se cinila mnogo skupljom mogucnost da me uhvate GSP kontrolori.
UBeograd sam dosao,kao I mnogi iz provincije. Iako mnogi danas vole da govore kako su dosljaci svoja pravila
Te godine kada je izašao ovaj video klip, puštale smo ga sto puta dnevno i isto toliko puta se smejale. Moja drugarica i ja. Mislim da od tada ovu pesmu nikada nisam čula celu. Uvek ovu kratku "alien" verziju. A tako sam se i osećala. Možda nijedan video nisam pogledala toliko puta kao ovaj. Jer, tih godina, bilo je baš puno razloga za "preživljavanje". I, naravno, za smeh.
Večeras pozovem svoju drugaricu, kažem joj da sam ponovo gledala klip, obe prasnemo u smeh. Kad, iz tog smeha, uz evociranje poneke uspomene, ona kaže:
- A onda je došla ta 2001.
U trenutku nisam shvatila na šta misli.
- Kakve sad veze ima 2001?
- Pa sećaš se, oformila se i prva demokratska Vlada.
- Da, dugo očekivana. Ali što si se toga sada setila? Mislim, kakve veze ima?
- Pa zbog žurki.
- Žurki?
- Tvojih žurki, plavušo - kaže ona, toliko ozbiljna da se na trenutak osetih krivom što sam ih pravila.