Да ли је случајност да се на Савиндан , 27. јануара родио Лукијан Мушицки, владика , просветитељ, песник, полиглота...? Верујем да није. Великан који је био испред свог времена, а о њему се тако мало зна ! Нема годишњицу, ретко се спомиње његово име, сем у родном Темерину у којем однедавно име Лукијаново носе културни центар,
...
Hej ti!
Da, baš ti!
Vrati se!
Zaboravila si
Svoj lik
u mojim mislima...
Svoje oči
U mojim zenicama...
Svoj dah
Na mojim usnama
Hej ti!
Zalutala si
U mojim snovima
(Nepoznat autor)
...
Loša igra
Loše je ovo veče
nemam vremena da čekam da brajovic dobije autorsku opciju. nemam vremena ni da čekam da neko drugi da link. čitajte i uživajte.
ako je već previše ljudi dobilo autorsku opciju, ja sam spreman da moju potpuno ustupim (znam da nije moja pa da je dodeljujem, ali ipak). ja sam već rekao i više od onoga što znam o bilo čemu.
vreme je za ljude koji imaju šta da kažu, a umeju i da se izražavaju. nema prst u oko,
...( One More For The Road)
"Da bih oživeo ponosni mramor tvog tela,
O, Safo, dao sam svu krv iz žila svojih"
...
"...Ona se živo okrete uz
*Par napomena ( koga bude zanimalo da pročita ceo tekst) dvoumio sam se oko nekoliko naslova:
"sui generis" (sugestija mog dobrog prijatelja), " Omnia mea mecum porto", mislim da dovoljno govore, ali sam ipak odlučio da ide ovako kako je naslovljeno.Ne bih da objašnjavam razlog. Koristeći se različitim izvorima , postavio sam prilično skraćenu verziju onoga što sam hteo da postavim( da sam sve postavio verovatno bi zauzelo prostor za najmanje tri teksta,
ON:
nešto mi se:
izmešalo
jedno u drugo
uteklo...sa raznih strana
glave...i još
sa drugih mesta unutrašnjih
pa jedno
mislim da vidim...
a drugo vidim
nego
hoćeš da mi budeš
ogledalo?
da bacim pogled samo...
malo samo...
ONA:
želim, ali:
videćeš – kaleidoskop.
šareno.zagonetno.
privlačno. a grize.
Svakom od nas dođe, osvane i zatekne te nespremnog, a kao da bi i pomogle neke pripreme.
Neko se izbori, brzo, bez problema, neko malo nosi na leđima, a kod nekoga ne završava.
Navučeš oklop ,masku na lice da neko ne prepozna. I guraš dalje, nekako...
I setišš se trenutaka nekih ,sada tako važnih, a nekada smešnih , ne toliko značajnih, da bi ostali upamćeni.
Neku zimu, hladnu, neku kafanu, malu ali toplu, sa starim kafedžijom
I što pogledam sve je pjesma, i čega god se taknem, sve je bol (Ivo Andrić: Ex Ponto)
Evo trećeg (i poslednjeg) dela o poeziji. Za kraj sam ostavio najteži deo - priču o mom poimanju lirskog pesništva u Srbiji u poslednjih stotinu godina.
Poznato je da se antologičari najčešće sreću sa teškoćama prilikom pravljenja izbora pesnika.
$ Ovo je proba , da vidim da li funkioniše blog, pošto sam imao problem sa postavljanjem prošlog teksta, (ni sada ne mogu ništa da promenim )$
Svaka sličnost sa stvarnim likovima je sasvim slučajna,
Svaka aluzija nije namerna, a ako se neko prepozna, i naopako naljuti,
imamo mi Nebojšu ( iz neke druge, naše , bajke)
Samo malo da se upoznamo sa nekim zanimljivim bićima
Težo je lepši od reke što protiče kroz moje selo.