Vladimir Jokić, koga redovno čitam u subotnjem "Danasu", napisao je tekst - čestitku našim ključnim političkim faktorima, koja je koliko duhovita, još više reper u kakvom društvu živimo...Dakle, po mom mišljenju, nema bolje sociološke i političke analize našega društva za 2010. od teksta koji je Jokić potpisao u "Danasu", 25. decembra, ove godine na izmaku..
A kaže Jokić ovako:
Novogodišnja fontanačestitke, pozdravi i želje
BORISU TADIĆU
Predsedniku svega, Borisu Tadiću, želimo da ozdravi, da u 2011. bude zdrav od glave do pete.
Not everyone understands house music, it's a spiritual thing
a body thing
a soul thing...
Blog Voje Radovanovica "Dok srcem prvu jutarnju kafu"
u emisiji "Sta je sporno", Radio Beograd 202, 7. mart 2013.
Nekada davno u nekom dalekom gradu živeli su ljudi koji su želeli da imaju lepu i modernu odeću, ali nisu sebi mogli da je priušte.
O pobednicima i izgubnicima (tj o svom utisku vezanom za temu) sam pisao u prošlom broju. Među izgubnike nisam ubrojao naprednjake, mada je trebalo, ali mrzelo me jer je sa njima sve jasno. Veliko nezadovoljstvo koje postoji u elektoratu (ala zvu(e)či!!!) nije do kraja materijalizovano na glasanju. Ko je video Vučića na ivici suza (mada plačna faca je deo njegovog imidža moram priznati) zna o čemu se radi.
Za početak, vredi podsetiti koji su izborni održani: lokalni, predsednički i parlamentarni. "Kruna izbora" po Draganu Šutanovcu su predsednički. On je to rekao jer je lojalan borisu tadiću ali taj pristup je besmislen.
ovo lepo zvuči. manuti se politike (a misli se na politikanstvo i partijsko čerupanje državne imovine) u javnim, državnim i komunalnim preduzećima. u pitanju je inače članak iz poslednjeg broja "makroekonomskih analiza i trendova" pod nazivom "osnovni elementi reforme javnog sektora".
Na sednici Glavnog odbora stranke predsednik Tadić je rekao da će predložiti " da DS sebe osnaži kada je u pitanju socijalni dijalog, da pomeri političko težište ka levici".
Dobro je, bolje ikad nego nikad, samo da nije kasno.
Nema razloga da ne verujemo u odlučnost čoveka koji je to više puta pokazao počev od odnosa u regionu, odlaska u Srebrenicu do nedavne rezolucije u UN, i odlučnosti u stavu da EU nema bolje alternative.
Izgleda da DS kao, još uvek,najbolja ponuda na političkoj sceni Srbije, shvata da narod više ne veruje da se nacionalizam „maže na hleba“ i da u velikoj i nacionalno čistoj Srbiji sa neba padaju pečene ševe i jaganjci, da rekama teče med i mleko, a potocima rakija i pivo, niti se, kao što reče gsn.Palma , patriotizam sipa u traktor. Ozbiljno je pitanje da li je bez većih unutarstranačkih potresa moguće pomeranje DS u levo ako je do sada sve što je levo omalovažavano, ali i zbog činjenice da je DS od obnavljanja bila i ostala stranka centra i desno od njega, oslonjena mnogo više,( kao i skoro sve druge stranke), na nacionalno-pravoslavno nego na socijalno i solidarno.
Pomeranja težišta ka levici znači otkolon od mnogo čega u DS što ne pripada levici,
Pada dinar. Idu izbori. To nikako ne valja. Neko mora da bude kriv. Šta ako neko pomisli da smo to mi. To nikako ne valja.
Pa ko je kriv? Ne može MMF. Ne može neobavešteni. Ne može crni Toma. Dajte ljudi. Mora neko. Guverner? Guverner nego šta. Daj žutu štampu. Udri blato. Vrag odneo šalu.
Devetog marta hiljadudevetstodevedesetprve sam prvi put osetio strah zivota u Beogradu. Sa svoje nepune dvadeset dve godine osetio sam da su se moji putevi i putevi mog grada i zemlje definitivno razdvojili. Iako nisam bas tog dana to svesno ili artikulisano shvatao, upravo je bilo tako. Slusao sam B92 i osecao veliki strah, ne toliko za konkretan licni opstanak, vec zato jer je bilo vise nego jasno i ocigledno da stvari vise nikad nece biti iste. Da ono u cemu smo uzivali, cemu smo se nadali za buducnost, kako smo zamisljali nase zivote i okruzenje, da se sve konacno i bespovratno srusilo u