Da me ne shvatite pogrešno. Možda sam ja manjina manjine, ali imam utisak da sam stranac.
Stranac na planeti Zemlji.
Stranac u zemlji Srbiji.
Jedan "Stranac" završio je na giljotini, valjda neću i ja.....digresija...sklon sam tome nešto večeras.
Imam visok prag tolerancije. Razumem da je komplikovano, ili nemoguće svima objasniti sve. Razumem da se mora biti čvrst i radikalan ponekad, ali vredja me, jako me vredja , svaka laž?
Nemojte me lagati zaboga!
Ovde, na ovom blogu, upoznao sam bisere.
Nisam ih dostojan, ali
put oko sveta
Mogao je svuda da putuje, imao je crveni pasoš, knjižicu sveta. Bio je u svojim najboljim godinama, dok je ona bila u svojim najboljim godinama. Rođen na severu pred kraj rata, u krilu Karavanki, planinskih vila, brzo preseljen. Fotografije, štos crno bledih, pamte umesto njega, detinjstvo, najdraže jezero, gore zamišljeno.
Krenuvši da razvrstavam fotografije za novu hazart sesiju, iznenadila sam se kada sam primetila da je na većini nekakav lik, čovečiji ili životinjski, stvaran ili izmišljen, tek - tu je, kao lice ili kao njegovo naličje - maska. Stoga sam odlučila da ovaj inicijalni post bude tematski.
tri pesme iz distokične zbirke
kopitari, pitanja i odgovori (zapravo bez odgovora)
Moja kobila i moj magarac su lipsali da bi me doneli do ovde. Zato sam prestao da jedem sisare. Ruke su mi krvave bez razloga, ali da li bi trebalo da budu?
Za početak da kažem da mi je drago da smo mi advokati prestali da budemo najveći zlikovci srpskog društva koji ne želimo da plaćamo poreze i što su nas u toj ulozi u međuvremenu zamenili još više zli frilenseri.