hodao sam brzim korakom kroz grad,
i odjednom zastadoh na obali luke,
načičkane jahtama i brodićima,
kad opazih jednog pavijana dugačkog nosa
kako se šepuri dok drži čašu vina,
na palubi broda što se lagano ljulja
na površini mutne vode.
bilo je to u Bergenu,
norveškoj prestonici ribe i kiše,
sada već davno.
toliko
Srednja klasa kad ustalasa,
Ona se istom vajkati stade,
"Ovaj prost narod, ta glupa masa,
Ne zna za pravce promene i nade!"
Tad srednja klasa rad opšteg spasa,
Na bunu proziva radnike krotke,
I puna gneva s' visoka glasa
Savet im daje da uzmu motke!
Al' srednja klasa čim buna stasa,
Pravcima nade trgovat ume:
"Nije ni čudo jer bilo bi ludo,
Da pravac daje koj' ne razume!"
Onda ta klasa, tog sudnjeg časa,
Za nagodbu bunovne glave nudi:
"Sad
nekada sam sanjao
šimpanze i sladoled,
danas sanjam krokodile
koji nose cipele od moje kože.
nekada sam sanjao
hleb i kaldrmu,
danas jedem hleb
kraj hladnog radijatora
i kroz prozor gledam
u ništavilo.
Комшије кажу да је наш крај некада био за пример. Марика-нени, кућепазитељка и једна од најстаријих станарки наше зграде, често са сетом у гласу говори о једном другачијем времену, без аутомобила, опушака и пластике. Када је љута, баци оштар поглед низ улицу и прекорно, више за себе, али ипак довољно гласно, каже како су нам,
Drage moje i dragi moji, svi vi koji budete imali vremena i želju, pozivam vas na otvaranje moje XVII - te samostalne izložbe slika.
Izložba nosi naziv AKT i predstavlja retrospektivu, pregled i uvid u moje dugogodišnje slikanje ženskog akta. Iz svakog perioda sam uzeo po nekoliko slika, pa će i meni samom biti zanimljivo da na jednom mestu vidim put kojim sam prošao.
Jednog jutra sam se probudio sa žešćim bolovima u glavi, u predelu slepoočnice, i tu pozadi negde, ono što zovu mali mozak, jebem li ga.
Nisam otišao doktoru, jer ionako svi jedu govna, da bi uzeli pare: prepišu ti određeni lek, po pravilu najskuplji, i onda uzmu procenat. Klasika. Nisam toliki kreten. Ne. Ja sam se lepo svukao, kao od majke rođen, ušao u kadu, pripalio tompus od 120 dinara, natočio sebi rakiju, prepečenicu sa neke planinčuge, od koje zubi otpadaju a oči se tope. Pustio sam kasetofon sa klasičnom muzikom. Obožavam klasiku.
I tako, prepustio
ovo nije pesma
ovo nije priča
ni bajka
ni mit.
ovo je život gde kutija kondoma
košta 250 dinara,
pa ti se više isplati da masturbiraš.
život u kojem ništa ne radiš
i nemaš nikakva primanja
ali ipak ne gladuješ i uvek
se nađe za flašu piva od 2l.