Svratim ti ja sa prijateljicom u neku poslastičarnicu - kafić na piće i pade mi pogled na kolače. Onako malo gladnjikava naručim jedan sa šlagom. Posle drugog zalogaja mi došlo da odustanem, ali ne!!! Sve sam pojela, prokletinja alava. I one tri kugle šlaga! Ona žena fina, malo licnula i ostavila. Kaže, ne može, baš je jela pre nego što je izašla iz kuće. Uffff, meni tu bi nešto neprijatno, kao da čujem mamu pre tri’es i kusur godina.
Spremimo se mi, tako, da krenemo kod nekog u goste, ma nećemo da noćimo, samo malo da posedimo, a ona nas pita jesmo li gladni.
xy. xy. 2010
Danas iživljavanje.
Već smo navikli, osećaj je postao samo neprijatan, i ništa više. Kao kada klinac u nedelju uveče odgledaš ’’Sportski pregled’’ , znajući da te čekaju ponedeljak jutro i škola.
Dok ga biju, Smrda peva pesmu benda STUDENI STUDENI, posleratni NOVEMBAR.
Ide ovako...
’’ Gledaj kako ljubav umire za jedan dan,
Gledaj kako suze lokve postaju…
Udahni zadnji put bitno je da nestanes,
Pusti krv iz zila, vici dok umires…
Pravio sam se da razmišljam o nečem važnom dok sam buljio kroz prozor uz okrnjenu keramiku, lagano isisavajući kofein. Na taj način,već nekoliko godina, obezbeđujem potreban mir nakon buđenja. Češao sam lice obraslo čekinjastom dlakom i uglom usana pridržavao cigaretu. Koliko sam mogao da vidim,jesen je uveliko onanisala po mrtvoj prirodi sa one strane zamuljanog stakla. Dani su bili preslikani, ugušeni maglom i precizno izdizajnirani. Ogromne, debele mačke oglašavale su se kad god bih otvorio prozor da istresem pikavce,verovatno iščekujući mastan komad mesa. Posmatrao bi
Nešto mi ovaj "patriotizam" poznat. U Srbiji je ovih dana, nakon još jednog od haških tumačenja "pravde", i među tzv. običnim ljudima i među intelektualcima na delu slična histerija kakva je bila ona s kraja 80-tih godina
Danas je Svetski dan knjige i autorskih prava.
Google nije našao za shodno da to posebno obeleži. (A B92 - jeste, kao i Vikipedija)
Blago onima koji pišu i čitaju knjige.
Ja ću podsetiti na reči Borhesa (J. L. Borges):
„Neka se drugi hvale knjigama koje im je dato da napišu: ja se hvalim onima koje mi je dato da pročitam".
Sve što ste (možda) ikada hteli da znate o "SOCIALNOMICS" za početak je napisao nekad-bio-kuki
U vreme mejlova i sms-ova, lake i brze distribucije raznih 'kružećih poruka' koje treba proslediti dalje - ili će se desiti (ili neće) to i to. takve poruke su postale više izvor nerviranja i zavitlavanja, nego radosti ili zabave.
Radoznalost me uvek natera da ih pažljivo pročitam, i često se iznenadim... mnoge me dotaknu. Da li je u pitanju određeni trenutak, raspoloženje ili stvarna vrednost - ne trudim se da shvatim.
Ovaj put želim da jednu takvu poruku podelim s vama.
Pre nekoliko meseci, stari
На кантару људске радозналости, оно што сви знају, мери се упола цене (Предраг Брајовић: Под сенком крила)
Zovem se David Herbert, skraćeno Bert. Kažu da sam jedan od značajnijih engleskih pisaca. Tako je Oldus Haksli, kolega po peru i jedan od mojih retkih dragih prijatelja, jednom zapisao
Moj sin nema jednu baku. Nikada je nije vidio. Ubila ju je vojska Ratka Mladica. Sjedila zena ispred svoje kuce u Sarajevu kada je ispaljeno jedno pet-sest projektila iz visecjevnog bacaca raketa. Ne sjecam se tacnog broja jer sam se od kuce zene koju volim udaljio mozda tek tri minute hoda i cuvsi zvukove ispaljenja strasno sam se bio prepao te panicno potrcao prema zaklonu. Mozda su