Guglov multimodal AI primer
Uskoro će u browsere ... u US ... dok Evropljani regulišu regulativu.
Nikada se nisam napio čak ni u studentskim danima kada smo vikendom nas petorica kupovali gomilu piva i vina i izbacivali ga iz nas iza ponoći trkajući se u cipelama na 100m Jablaničkom ulicom. Probuđene komšije bi nas počastile ne baš lepim rečima sa prozora. Neki od nas bi grlili lavabo pre i posle trke.
Taman sam pomislila da uopšte ne pišem ništa, ali sam odgledala emisije na dve televizije sa vraćanjima i shvatila da ipak moram da napisem, jer sam prosle godine bila prisutna na nekoliko tribina vezanih za clan 16.zakona o javnom redu i miru.
Vanja je shvatala da se u snu zaista može pisati. Dovoljno je bilo vezati gumicom za kosu olovku za palac, pokazivač i srednji prst, radnja u nivou pripreme za štampu. Naravno ovu intervenciju je vredelo uraditi u budnom stanju i ruku namestiti na pisaću površinu tako da može sama da se kreće. U uho sa iste strane treba staviti slušalicu-bubicu, ali krajnje labavo, tako da ima prostora da privuče talasanje vazduha prouzrokovano kreketom docenta-žabe ali pak nedovoljno da se ti talasi provuku do ušnih koščica, nego, tako da bi mogli da se skotrljaju niz rukav na čijem dnu se nalazi pletenica prstiju i kanzaši pisaljka. Drugo uho, povezano sa mozgom - umalo ne napisah mazgom, biće da mi preti buđenje, umalo ne napisah buđanje, možda bi trebalo da odložim nastavak za neki drugi dan, neku drugu noć - trebalo bi ostaviti slobodno za auditivne nadražaje u snu. Svet koji je Vanja stvarala u snu, nije se mnogo razlikovao od onog u kom je trunula, pa opet, bio je van njenog domašaja.