Nakon doručka u hotelu odlučio sam da prošetam po okolini. Sledeće predavanje na kongresu biće tek u tri sata. Direktor ionako neće doći pre dva. Imaću dovoljno vremena.

            Na mapi ispred hotela video sam da postoje desetine kilometara uređenih staza. Sve su bile prilično slične, možda je samo na jednoj bio ucrtan nekakav most. Krenuo sam tamo. Volim mostove.

Posle otprilike sat hodanja; preko dva brežuljka i kroz dve udoline izašao sam iz male šume pravo na most.

Razočarao sam se.

 

 

Jutro se prolomilo kroz polomljen prozor,

Sunce je promolilo obraz

Hladno je, u meni se prelomila nada

Prelomila se kao Najlepše želje, na više najlepših željica

 

Pobeda i uspeha nikad dovoljno. Ali i od pobeda se ljudi umore. Eto, i nepobedivi Srbin Novak Đoković je umoran. To se lepo videlo na njegovim poslednjim mečevima. Niko nije  Übermensch, pa ni  Nole. Dobro je što će  jedno vreme morati da pauzira, da se odmori od pobeda. Neka malo pobeđuju drugi. A šta je sa porazima? Biće da se i od poraza ljudi  umore. Odmor je svima nužan, kako pobednicima tako  i poraženima. Poraženima pogotovo.

 
2019-03-02 09:35:44

Tri ljupke zeke ... i to pink

Đorđe Bobić RSS / 02.03.2019. u 10:35

... iako ostavljeni na cedilu ipak je izboreno kapitalno strano ulaganje u budućnost Srbije ... kao garanciju za milijarde koje tek što nisu donosim vam deset ljupkih pink zeka ... šta, kažete nezahvalnici jedni da ima samo tri ... ajde bre, rekao sad deset i tišina tamo[B1]  ...

 

 
2017-01-05 22:23:15

PRIČE KOJE MI JE U PISMU POSLAO NEKI ČOVEK

horheakimov RSS / 05.01.2017. u 23:23

Neki čovek je probao da se ubije za Novu godinu.

Popeo se na most, malo se nećkao, dovoljno da naiđe Deda Mraz i da ga ubedi da odustane.

Posle nekog vremena čovek je ponovo počeo da veruje u Deda Mraza a Deda Mraz je razdužio kostim.

 

Neki čovek je čuo da su šargarepe dobre za vid.

Skidao ih je redom sa jednog kraja kanapa na čijem je drugom kraju bio privezan štap.

Posle nekog vremena upravitelji tuđih sudbina su imali u rukama pregršt improvizovanih korbača.

 

Neki čovek je imao u glavi tu jednu melodiju koju je zamišljao kako svira na njegovom sprovodu.

Kako ne bi mogao da je čuje iz sanduka odlučio je da je pokloni drugima.

Posle nekog vremena osnovao je pogrebni bend a kada je njegova melodija birana izvođena je besplatno.

 

 
2008-01-02 14:08:30

Adlerhof

Avram Goldmann RSS / 02.01.2008. u 15:08

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Rien ne distingue les souvenirs des autres moments: ce n'est que plus tard qu'ils se font reconnaître, à leurs cicatrices./Nothing sorts out memories from ordinary moments. Later on they do claim remembrance when they show their scars. (Chris Marker: La jetée)

Pre petnaestak godina, jednog bečkog 24. decembra uveče, pitali smo se šta da radimo mi koji smo bez porodica, bez predbožićnih rituala, mi koji nemamo nameru ni sami da jedemo kod kuće, ni da idemo na ponoćnu misu. Bilo nas je troje; ja, jedan moj prijatelj koji je jednog leta osamdesetih došao na mesec dana iz grada Bowling Green u državi Ohio da predaje engleski u Salzburgu na mesec dana, i do dana današnjeg ostao da živi u Austriji, i jedna moja prijateljica rođena gde i ja, a koja sada živi u Americi, koja mi je tada bila u poseti. Otišli smo u kafanu u kojoj sam vrlo često obitavao za vreme svog života u Beču, Adlerhof, u 7. Bezirku (gradskoj opštini), u ulici Burggasse broj 51, čije se ime sa ulice ni ne vidi. Jedino što se vidi jeste fasadna lampa sa reklamom za malo poznato Schnaitl pivo.

 
2010-08-01 07:16:01

hajde selo da selimo

ana_radmilovic RSS / 01.08.2010. u 08:16

selidba je, pričaju, jedan od najvećih stresova, negde iza gubitna najbližih, a mrtva je trka je li za krhki nervni sustav grđe seliti se ili slomiti kičmu... nosiš svoje stvari kolima, kamionom, vozilom saniteta (kao ja iz gračanice) nosiš ih u rukama, bacaš usput sve što ti zaliči da je nepotrebno, postavljaš sebi suštinska pitanja o smislu života, misliš se šta li je to jedino bitno i prevashodno, onda shvatiš da nije ništa, sem da eventualno osvaneš živ posle svega, a ni to kad bolje razmisliš, onda se kao negde smestiš, sređuješ neki stan, hodaš po stanu, kao navikavaš

 
2023-12-05 11:20:15

Tricky, moje prvo pijanstvo i parizer

Ivan Blagojevic RSS / 05.12.2023. u 12:20

 

Tricky Nisville 2023
Tricky Nisville 2023

Nikada se nisam napio čak ni u studentskim danima kada smo vikendom nas petorica kupovali gomilu piva i vina i izbacivali ga iz nas iza ponoći trkajući se u cipelama na 100m Jablaničkom ulicom. Probuđene komšije bi nas počastile ne baš lepim rečima sa prozora. Neki od nas bi grlili lavabo pre i posle trke.

 
2020-05-31 09:14:33

BOJKOT JE VAKCINA ...

Đorđe Bobić RSS / 31.05.2020. u 10:14

 
2013-04-07 18:38:02

SARAJEVO, 6. april 2013.

Filip Mladenović RSS / 07.04.2013. u 19:38

Muamera Sulejmanović
Muamera Sulejmanović
SARAJEVO, 6. april 2013.
SARAJEVO, 6. april 2013.
Nigde toliko intenzivno ne osećam život kao u nekoj osami kraj mora. I u Sarajevu.

Radi se o žudnji života za samim sobom. Oni retki trenuci kada pred silovitim osećanjem životnosti padaju sve zapreke, opsene, kulise...

Dvadesetak godina posle rata Sarajevo je opet ozareno i rascvetalo kao nekad.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana