Slikajući samu sebe kakva će tek biti, Olja je demonstrirala ne samo svoju vizuelnu fantaziju i svoju estetičnu prekogniciju, no i vlastitu moć da se razvoj ćelija, rast njenog sopstvenog tkiva, njeno privatno, fizičko lice u tolikoj meri podredi unutrašnjem diktatu i ambicijama njene prevelike duhovnosti.
Titra pred nama ovaj film, skakuće naše oko sa slike na sliku i sa fotosa na fotos, a ovo lice, od razveseljene Vasilise prekrasne sa dečjih priredaba iz 1935, od nesrećnog siromaštva brigadirskih portreta deset godina docnije, do potpune anonimnosti ruskog devojčeta sa početka studija, do neartikulisamih prikaza iz perioda njene medialske mladosti i do portreta prelepe žene šezdesetih godina i kasnije, pokazuje šta sve staje u jednu ljudsku sudbinu, koliko bogat i voluminozan ocrtava se jedan život u kome su put ka estetskom usavršavanju i linija vlastitog egzistencijalnog osvešćivanja ( zadovoljavajući, dakle, jedan potpuno renesansni princip) bili u neprekidnoj i dragocenoj podudarnosti.
Gradeći, na način sasvim mixmedialan,svoj artistički korpus i korpus vlastitog života, Olja je činila da sve oko nje bude estetička celina, a mnoštvo socijalnih, društvenih trivijalnih pojedinosti, akcidentalije "svakog" života zasnovanog na našem stepenu civilizacije, kolektivizma i evropejske tradicije, bile su neminovnost na ovom putu.
Iz monografije
Olja jedna kolektivna biografija
Bore Ćosića
mir joj duši.