"Pijem, jer ne znaaaam šta da raaaadim..." i još "Piiiiijem da je zaaaaaboraviiiim..." i sigurno ima još puno i stihova i pesama...
Ovi stihovi zaboravljenih šlagera služe mi samo da "omekšam" jezovitu informaciju koju su objavile institucije EU, a prenele naše novinske agencije i mediji:
"Svaki peti stanovnik Evropske unije, star između 15 i 24 godine, redovno i prekomerno pije alkohol, saopštila je Evropska komisija, pozivajući vlade članica EU i industriju alkoholnih pića da pojačaju napore za suzbijanje te opasne navike. Komisija je, međutim, navela da ne planira uvođenje zakonskih mera na nivou Unije, već je naglasila da vlade pojedinačnih članica treba da budu odgovorne za rešavanje tog problema.
Ispitivanje, sprovedeno u oktobru i novembru prošle godine u 27 članica Unije, u Hrvatskoj i severnom delu Kipra, pokazalo je da 19 odsto mladih Evropljana pije pet ili više alkoholnih pića u jedan mah, što se smatra merilom za prekomerno pijenje. Podaci su, takođe, pokazali da više cene pića ne bi suzbile potrošnju alkohola, s obzirom da je 62 odsto ispitanika izjavilo da ne bi pili manje ako bi cene bile povećane."
Kako se izboriti sa prekomernom upotrebom alkohola, sa posledicama po zdravlje i život, kako se ne petljati u ekonomiju (pa onda napraviti štete na drugoj strani), a ipak uvesti nekakvu kontrolu ili stvoriti nekakvu "kulturu" konzumiranja alkohola?
Svet se bavi i proizvodnjom i potrošnjom alkohola, kao i zakonima koje donose sektori zdravlja, postoji i svetski izveštaj za 2006.
Na internetu postoje potpuni izveštaji EU, kao i potpuna istraživanja koja daju uvid u razmere alkoholisanja u EU, ali i ostale oblasti koje prati EUBarometar - organizacija koja istražuje javno mnjenje EU.
Ljudi piju. Prekomerno. Muškarci nešto više nego žene, ali i žene. I deca piju, istraživanja to dokazuju. Kod nas maloletnicima nije dozvoljeno prodavati cigarete, a kako je sa alkoholom? Reći ćete "ma, kakve zabrane! deca će uvek doći do pića, šta ti je!?". I šta da odgovorim? Znam da hoće, ali ne mogu da odustanem da se bar priča o tome. Ako ste ikada videli nekog obeznanjenog od pića, ako ste pokušali da mu/joj pomognete, onda ćemo se razumeti.
A kada dođe do tragedija, kad se objašnjavaju nesreće, kad se traži tumačenje za nasilje, sa istom lakoćom sklizne i tvrdnja "pa, bio/bila je pijan/a".
I ?
Kakva je to uteha za žrtve nesreće? Da misle da se ništa zlo ne bi dogodilo da pijanstva nije bilo?
Nemam ja ni iluzija ni želja da zagovaram bilo kakvu prohibiciju (dokazano je da to ljude ne zaštiti, a da se fukara obogati), želim samo da predložim da se o prekomernoj upotrebi alkohola razgovara, o razlozima vikend-pijanstava, o prepodnevnim ispijanjima "čašica razgovora" u raznim starosnim grupama, o samotnom ženskom alkoholisanju...o svemu onome o čemu obično ne želimo da razgovaramo, zato što SVE TO smatramo privatnošću.
Povezanost alkohola sa nasiljem UKIDA ovoj temi pravo na privatnost.
Nisam uspela da nađem istraživanje o alkoholu kad je Srbija u pitanju, ali znam za vladavinu predrasuda kod nas, od one (već čuvene, a besmislene!) kako će EU da nam zabrani naše tradicionalno i ritualno "pečenje rakije" s jeseni, do zabluda o tome kolika je USTVARI potrošnja alkohola kod nas.
Kako bi izgledala pitanja u takvom istraživanju:
Pijete li prekomerno? Znate li da li Vaše dete pije? Jeste li bilo kada imali izrazite nevolje sa pijanim ljudima? Vozite li auto alkoholisani? Da li znate da se "pet pića u nizu" i na mah smatra alkoholizmom? Smatrate li da imate alkoholne navike?...itd.
Možda ćete reći - a što o cigaretama i štetnosti duvana ne pišem - i to je zavisnost! Samo zbog povezanosti alkohola sa nasiljem. I zato što pušenje već JESTE tema, i zakona i u društvu, a alkohol nije. A deci je zakonom zabranjeno prodavati i alkohol i cigarete. Primenjuje li se taj zakon ili i tu imamo uobičajenu "selektivnu primenu"? Smatramo li uopšte SVE TO nekakvim problemom koji zavređuje "čašicu razgovora"? Zabranjeno je i reklamirati alkohol, utiče li to na smanjenje prekomerne upotrebe?
Ljudi piju. Ljudi prave alkohol, oduvek. Ljudi alkohol smatraju neophodnim sastojkom proslava, druženja, večera, praznika, koktela (naravno!), slava i slučajnih susreta. Ne pričam ja o toj ugodnosti dobre čaše vina, piva ili rakijske zdravice - pričam o prekomernoj upotrebi o kojoj NEĆE da se priča, a koja snižava kvalitet života mnogim ljudima. I muškarcima i ženama. I deci, naročito deci.
Koliko puta smo u skoro zavereničkom tonu čuli od nekoga "znaš, on/ona je sjajan/na, šteta samo što tako puno pije..."?
Postoje vesele priče o ljudima i piću u kojima su svi onako "taman" p`jani, priče koje se rado prepričavaju jer se dešavaju retko i o posebnim prigodama i ne prozvode ništa drugo osim izuzetnosti trenutka "začinjenog pićem".O takvim pričama ne govorim.
Govorim o onim pričama koje svi znamo za "neko ljudsko biće i piće", a za koje postoji svojevrsna "zavera ćutanja".
Progovorimo. Možda nekome pomogne.